Svjetski dan borbe protiv HIV/AIDS-a obilježava se od 1988. godine, na inicijativu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), prvog dana u mjesecu prosincu s ciljem podizanja svijesti javnosti o toj bolesti, iskazivanja solidarnosti prema oboljelima, utjecanja na smanjenje stigme i diskriminacije te skretanja pozornosti na opasnosti koje donosi rizično ponašanje i širenje pandemije HIV-a. Time se svake godine usmjerava pažnja na taj globalni javnozdravstveni problem.

Toga dana različite i brojne institucije u zdravstvu i izvan zdravstva, u privatnom i javnom sektoru, razni stručnjaci, aktivisti i volonteri koji širom svijeta kontinuirano i intenzivno rade na poslovima istraživanja, sprečavanja, suzbijanja i liječenja HIV/AIDS-a kroz različite promotivno-informativne aktivnosti ukazuju na problem HIV/AIDS-a i prezentiraju zajednička nastojanja i postignut napredak u području prevencije, pomoći i skrbi za oboljele od te bolesti.

Crvenom vrpcom u obliku petlje (AIDS Awareness Ribbon ili jednostavnije Red Ribbon) iskazuje se osvješćenost o problemima vezanim uz HIV/AIDS, solidarnost s borbom protiv ove bolesti i odavanje počasti osobama koje su podlegle bolesti ili se još uvijek bore za život. 

Red Ribbon kreirao je američki pjevač i glumac Paul Jabara (1948-1992), zajedno s Visual AIDS grupom iz New Yorka 1991.g., kao globalni simbol borbe protiv HIV/AIDS-a s ciljem ukazivanja na probleme oboljelih od HIV/AIDS-a koji su često bili stigmatizirani i diskriminirani. Ovaj umjetnik je samo godinu dana kasnije podlegao bolesti protiv koje se borio. Visual AIDS je humanitarna udruga umjetnika koja djeluje s ciljem odavanja počasti prijateljima i kolegama koji su preminuli ili žive s HIV-om te edukacije javnosti o rizicima za HIV infekciju i potrebama osoba koje žive s HIV-om. Organizacija prikuplja i financijska sredstva za istraživanje, prevenciju i liječenje HIV infekcije i AIDS-a. Iako se danas puno piše i govori o AIDS-u, veliko „bojno polje“ još uvijek je borba protiv diskriminacije i stigmatizacije osoba zaraženih HIV-om te osoba s rizičnim ponašanjima za HIV infekciju. 

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i Zajedničkog programa UN za borbu protiv HIV//AIDS-a (UNAIDS-a) u svijetu trenutno živi oko 33 milijuna ljudi zaraženih HIV-om. Godišnje se HIV-om u svijetu zarazi oko 2,5 milijuna osoba, a oko 2 milijuna umre od AIDS-a.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) u Hrvatskoj je od 1986., kada je registriran prvi bolesnik od AIDS-a, do kraja 2010. zabilježeno ukupno 862 osoba s HIV infekcijom, od kojih je 325 oboljelo od AIDS-a. U istom je razdoblju 176 oboljelih umrlo.

U Hrvatskoj se već više od 25 godina zajedničkim radom zdravstvene službe i mnogobrojnih sudionika izvan zdravstva kontinuirano i intenzivno provode mjere sprečavanja, suzbijanja i unapređenja liječenja HIV/AIDS-a u okviru Nacionalnog programa suzbijanja HIV/AIDS-a kako bi se spriječilo širenje infekcije u zemlji. U okviru ovog Programa neprekidno se prati broj oboljelih i inficiranih, analizira epidemiološka situacija u zemlji, provodi nadzor nad krvi i imunobiološkim lijekovima, nadzor nad hospitalnim infekcijama, prevencija i liječenje oboljelih, a povrh svega edukacija čitave populacije i posebno osoba s rizičnim ponašanjima.

Temelji prevencije HIV/AIDS-a su znanje, zaštita i testiranje. Testiranjem osoba u riziku omogućuje se rano dijagnosticiranje infekcije i pravovremeno započinjanje terapije čime se sprečava širenje infekcije na druge, a zaraženoj osobi poboljšava životna prognoza. U Hrvatskoj postoji mogućnost besplatnog i anonimnog savjetovanja i testiranje na HIV.

Poput samog HIV/AIDS-a, stigma i predrasude vezane uz njih su globalni problem i stalni su pratitelji te epidemije.

Izazivaju ih razne pojave kao što su nedostatak razumijevanja bolesti, mitovi o prijenosu virusa, društveni strahovi u vezi sa seksualnošću, neodgovorno medijsko praćenje epidemije, činjenica da je AIDS neizlječiv, strahovi povezani sa smrću itd. 

Stigme pojačavaju patnje oboljelih jer vode ka uskraćivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda poput prava na edukaciju, zdravstvenu zaštitu, prava na rad, prava na privatnost i sl. Osim diskreditacije pojedinca u očima drugih ljudi, posljedice stigme također djeluju na način kako pojedinci doživljavaju sami sebe. Na osobnoj razini one mogu biti razarajuće jer vode osjećajima srama, krivnje i samoizopćenja što je dodatna smetnja u prevenciji širenja infekcije. Rezultira odgađanjem testiranja, a time i otkrivanja zaraze, uskraćuje adekvatnu njegu i podršku te pravovremeno liječenje.

Poznato je da osobe zaražene HIV-om to doživljavaju teže od same fizičke komponente bolesti. Pozitivni stavovi o HIV pozitivnim osobama najvažniji su dio prevencije i zato nosite na sebi crvenu vrpcu kao znak solidarnosti i tolerancije prema onima koji su često diskriminirani.