| 2015-01-18 21:40:14 BUDIMO LJUDI... ...promotrimo na trenutak život očima slabovidnog djeteta... Volim život i sretan sam. Idem u školu i uporan sam. Volim iznenađenja kao i sva druga djeca. Prijatelji me upotpunjuju. Uživam u druženju. Omiljen sam i ne volim biti sam. Obožavam bicikl i slatkiše. Imam veliko srce u koje stane cijeli svijet. Odvažan sam i hrabar iako sam dijete. Vesele me male stvari, velike još i više. Ne osjećam se drugačije od drugih. Ne želim biti obilježen. Mislim da ću uspjeti u životu. Silno to želim. Ali, zna biti dana kada se osjećam beznačajno, usamljeno i izgubljeno u ovom velikom svijetu. Ponekad satima stojim u tišini i tražim razlog za motivaciju. Kuda i kako dalje? S očima širom otvorenim razgovaram sa imaginarnim likom koji je plod moje mašte. Olakšavam samoću neko vrijeme i negdje. Jednom davno dok sam šetao ulicom netko je doviknuo za mnom:“Očalinko, očalinko“. Jako me zaboljelo i još uvijek boli. Ali, moji prijatelji nisu takvi. Oni me vole i ja volim njih. Imam ih puno. Toliko je divno što su sa mnom.Autor pjesmice Marijana Križanović, prof. |
| Osnovna škola "August Harambašić" Donji Miholjac |