Školovanje i kasnije službovanje odvelo ga je s rodnoga otoka kojemu se samo jednom nakratko vratio. Od gimnazije u Splitu, preko studija prirodnih znanosti u Grazu i Zagrebu, Nazor je najviše vremena proveo u Istri i Hrvatskom primorju. 
Rođenjem čakavac Nazor je bio zaljubljenik u štokavski. Počeo je Slavenskim Biblijskim legendama, Živanom, Dionizijevskim pjesmama, vrtlogom sjajnih boja, životnošću, strastvenošću ljudske naravi. Iako generacijski u pokretu takozvanih mladih, Nazor ni u čemu ne preuzima zasade moderne: artizma i dekadencije.

Godine 1904. u Zadru mu izlazi Knjiga o hrvatskim kraljevima, a u to vrijeme počinje pisati istarske sonete. Koju godinu kasnije Matica slovenska, objavljuje Velog Jožu - djelo po kojemu će se prepoznati Nazorova proza, a koje je on sam držao neuspjelim. Zatim nastaju Pjesme ljuvene i Intima. Godine 1916. objavio je nekoliko knjiga: Utva zlatokrila, Medvjed Brundo, Stoimena. 
Nakon što je naprasno, prijevremeno umirovljen, još se više posvećuje književnom radu. U kazalištu mu izvode Crvenkapicu, ali je ogorčen režijom i uspijeva ishoditi skidanje predstave s programa. Na izborima 1934., Nazor se krivim političkim potezom izložio velikoj javnoj kušnji, glasajući za takozvanu Jevtićevu listu te su mu zatvoreni stupci svih novina, časopisa i vrata svih izdavača. S neskrivenom željom da potre taj neugodni čin, 1938. zapisuje u dnevnik: Glasovah za listu dra Mačeka. Uskoro objavljuje Pastira Lodu i Dedeka Kajbumščaka.

Godine 1942. s pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem preko Kupe prešao je partizanima, o čemu je izvijestio čak i Radio London. Nazor počinje voditi dnevnik S partizanima. Poslije rata objavio je i Pjesme partizanske. U ratu Nazor je predsjednik Izvršnog odbora ZAVNOH-a, a nakon rata predsjednik Prezidija hrvatskog Sabora. Posljednji javni nastup imao je 1949.: kao novoprimljeni akademik čitao je novele iz nedovršene zbirke U zavičaju, navijestivši nekoliko dana prije svoju smrt. 

Nazor je umro 19. lipnja 1949. Od najhrvatskijeg našeg pjesnika, kako ga je jednom nazvao Matoš, oprostila se na zagrebačkom Mirogoju beskrajna povorka štovatelja. 

Mnoga djela V.Nazora našla su se i u književnom izboru udžbenika hrvatskoga jezika te u lektiri školaraca. Na sljedećem linku možete preuzeti neke od njih u digitalnom formatu, a možete pogledati i video prilog o V.Nazoru.

Knjiga "Šuma spava" objavljena je u Virtualnoj antologiji hrvatske poezije (http://www.digitalne-knjige.com/nazor.php).

Knjiga "Veli Jože" dostupna je na linku http://www.os-vezica-ri.skole.hr/upload/os-vezica-ri/multistatic/17/Vladimir_Nazor-Veli_Joze.pdf , a "Medvjeda Brundu" možete pročitati u pdf-u na linku http://personal.crocodoc.com/sXHswCD#redirect.

U navedenom linku možete pogledati i kratak video zapis o književniku V.Nazoru: http://digitalne-knjige.com/oxwall/video/view/117.

A ove pjesme se zasigurno mnogi od vas sjećaju: