Šetajući našim gradovima, bez obzira na svu paniku oko krize i recesije, uočavamo velike gužve na ulicama i u trgovinama, dok su glavni trgovi već bogato okićeni raznim dekoracijama. Svima je jasno da dolazi Božić, međutim malo tko misli i na ono što je bitno u tom blagdanu te se bezglavo troši u stvarima koje su nebitne za božićno slavlje: svi kao izgubljeni jure za darovima, raznim popustima i novim trgovačkim kućama. Na nekim lokacijama božićni i novogodišnji simboli pojavili su se četrdesetak dana prije Božića. Božić započinje četrdesetak dana prije službenog početka bez ikakve priprave, Sveti Nikola nam se pretvara u debelog starca odjevenog u crveno polarno odijelo, crkve se kite već početkom prosinca, a Božić se svodi na bakalar, puricu, božićnu jelku, lampice i razuzdanu zabavu.
U tom trenutku slušamo današnje evanđelje, čujemo glas Ivana Krstitelja koji viče u pustinji, glas koji opominje i poziva na pripravu za Isusov dolazak: „pripravite put Gospodin, poravnite mu staze!…“ Od nas se traži spremnost za Isusov dolazak, traži se da naše srce bude pripravljeno i otvoreno kako bi Isus svojom milošću mogao ući u nj. Potrebno je da se kroz ovo vrijeme došašća, ovo milosno vrijeme što bolje pripremimo za Isusov rođendan – Božić.

Polako. Uspori. Zaustavi život na trenutak! Barem na čas zaustavi svoje uobičajene korake! Vrijeme za sreću nije u žurbi...