Na dan kada je prije 71 godinu oslobođen nacistički logor Auschwitz, sjećamo se i odajemo počast svim žrtvama nacističkog režima tijekom Drugog svjetskog rata. Kulturne ustanove širom Europe, muzeji, spomen-domovi, knjižnice i škole progovaraju u siječnju o velikoj tragediji koja je zadesila čovječanstvo u 20. st.
Zašto? 
Zbog 31 milijuna civila koji su izgubili život u vihoru rata, kojima je oduzeto pravo na život iz političkih, etničkih ili vjerskih razloga. Njihovu žrtvu dostojno možemo obilježiti jedino sjećanjem koje mora biti i upozorenje i nama i generacijama koje dolaze. Potrebno je podučavati o toleranciji, miru i jednakosti kako bi i buduće generacije shvatile i osvijestile sav užas i nepravdu koju mržnja, rat i netolerancija šire za sobom. Osnovna misao vodilja svih radionica, predavanja, izložbi i glavni cilj svih aktivnosti jest da se takve tragedije više nikada ne ponove.
Budući da je naša škola od ove školske godine uključena u Projekt „Šafran“, aktivno smo se uključili u obilježavanje Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust. Aktivnosti smo provodili tijekom cijelog siječnja, a one su se nastavljale na već započete radionice koje smo s učenicima sedmih i osmih razreda odradili proteklo polugodište.

Učiteljica Zrinka Jurčević na satu hrvatskog jezika s učenicima sedmih razreda  čitala je ulomke iz Dnevnika Anne Frank, upoznala s pojmom holokausta, a u pročitanom ulomak saznali su nešto više o uvjetima odrastanja židovske djevojčice i njezine obitelji u Drugom svjetskom ratu. Učiteljica Vesna Aladić potaknula je učenike osmih razreda da se nakon pročitanog ulomka i sami u obliku pisma obrate djevojčici Anni i podijele,  na taj način, svoja razmišljanja o okolnostima tog vremena.

   
Učenici osmih razreda čitali su knjigu Karla Brücknera: Sadako želi živjeti, nakon čega su posjetili školsku knjižnicu i uz učiteljicu Branku Gregurić i knjižničarku Anumariju Hat, razgovarali o širem značenju riječi holokaust. U tom smislu, i događaji u Japanu, posebice  u Hirošimi i Nagasakiju, predstavljaju holokaust, tj. veliku tragediju s ogromnim brojem nedužnih žrtava, civila i naročito djece. Raspravljali smo i na koji način treba čitati i shvaćati knjige – samo kao školsku obavezu ili ipak, možemo nešto i naučiti i iz književnih djela. 

Nakon analize književnih djela na satima hrvatskog jezika, učenici sedmih i osmih razreda  još su jednom na satima razrednika promišljali o onome što su čuli. Razrednice sedmih razreda Klaudija Štefan, Višnja Shala i Matea Skeledžija, zajedno s knjižničarkom Anamarijom  napravile su radionicu na kojoj su učenici izrađivali žute šafrane od kreppapira, a učenici osmih razreda upoznali su se s origami vještinom savijanja papira izrađujući ždralove.

 Još jednom smo se dotakli pitanja zašto obilježavamo i sjećamo se svih ovih velikih tragedija suvremenog društva. Složili smo se da je svaki čovjek kao jedinka neponovljiv, a njegovo osobno porijeklo, vjera, nacionalnost su bogatstvo društva u kojem živimo. O razlikama i različitostima treba poučavati i treba ih znati prihvatiti i cijeniti. Jer, bez obzira na sve ono u čemu se razlikujemo, važno je ne zaboraviti da su temeljne ljudske vrijednosti za sve nas iste – poštovanje, ravnopravnost, odgovornost i pravo na život i mir.