Tea time! Zašto bi samo Englezi pili čaj s mlijekom? Pravi engleski čaj stigao nam je iz Londona. Dojmovi su različiti, ali svi su ga rado kušali.

Tako smo na satu Engleskog jezika s našom Teacher Ajdom uživali u posebnostima engleskog čaja, a nešto više o tom običaju možete u nastavku pročitati. 

Nije posve jasno odakle je potekao običaj uživanja u čaju u popodnevnim satima. Iako je francuska aristokracija prakticirala takve čajanke i mnogo prije nego što su se čajne strasti preselile na suprotnu obalu kanala, to u Londonu nije postao običaj najvjerojatnije sve do 19. stoljeća. Za vrijeme vladavine kraljice Viktorije (na prijestolju 1837.-1901.), njezine su pratilje, navodno, imale vrlo velikih problema izdržati od prilično oskudnog ručka do i dalje velike, obilne dvorske večere.

Jedna od njenih pratilja, vojvotkinja od Bedforda, Anna Maria Stanhope, navodno je prva počela tražiti da joj se popodne, oko četiri-pet, servira čaj i nešto kruha.

S vremenom je na ovo druženje počela pozivati prijateljice – uvijek točno u pet sati – kojima bi ponudila sendviče, kolače i, dakako, čaj. Nije trebalo proći mnogo vremena pa da ostali “pokupe” ovaj dvorski običaj i “kopiraju” ga u svim društvenim slojevima, od aristokracije pa do običnih građana.

Zašto ga ne biste i vi kušali? 

Engleski čaj
Po pravilu, prava količina čaja je jedna žlica listića ili jedna filter-vrećica
za jednu šalicu, plus jedna žlica ili filter-vrećica za čajnik.
Mlijeko na engleski način se poslužuje u odvojenu malu šalicu, a ulije se u šalicu prije nego što sipate čaj. Limun se također služi posebno te se uzima i cijedi u šalicu prije ulijevanja čaja.