Našim najmlađim učenicima, prvašićima, čitamo bajke braće Grimm. Slušajući poznate bajke, učenici se osjećaju sigurno i ugodno, u njima još nepoznatom prostoru školske knjižnice. Usmjerenim razgovorom možemo saznati da djeca vole slušati priče i povezuju ih s njima najbližim osobama i ugodnim osjećajima. No, kako uistinu živimo sto na sat, priče za laku noć postale su poput omiljene poslastice kojoj se nadamo, no tek ponekad uistinu u njoj i uživamo. 

1. b razredu pročitala sam bajku Princ žabac. Nekim učenicima je bila poznata, no neki su je čuli po prvi put. Lijepa princeza, zlatna lopta i raskošan dvorac svidjeli su se svima i većina učenika se lako složila s princezinim postupcima prema ružnom žapcu.
No, kada razgovor usmjerili prema važnosti naše riječi i ispunjavanja datog obećanja, prvašići su se zamislili. Svi smo se složili da nije mala stvar obećati nekome nešto.  Naravno, znali su i naši najmlađi učenici da se obećanje mora ispuniti. No, što kada kažemo nešto - obećamo, nešto što zapravo ne mislimo ispuniti? Događa li nam se to često? Kako se mi osjećamo kada odrasli ne poštuju svoja obećanja? Pitanja je bilo mnogo, a pokazalo se da učenici prvog razreda imaju već dosta iskustva s olako danim, ali i neispunjenim obećanjima.

 Zaključili smo da je važno poštovati dogovore i obećanja. Obećanje koje ne ispunimo nekoga može rastužiti, ali i od nas samih učiniti osobu koja ne govori istinu i kojoj se ne vjeruje. Čak i kada je obećanje tako teško, kao na primjer pospremiti igračke poslije igre ili oprati zube prije spavanja, moramo se potruditi da ga ispunimo jer na taj način rastemo i postajemo odgovorni članovi obitelji i društva.
Nakon zanimljivog razgovora učenici su svojim crtežima ukrasili Grimmovu bajku i tako je nastala slikovnica 1. b razreda.

1. c razred poslušao je Crvenkapicu, bajku braće Grimm koja je većini bila poznata od prije. Bez obzira što su različite verzije ove priče već čuli, svi su vrlo pozorno slušali originalni tekst braće Grimm.

Iako nitko za Crvenkapicu ne bi rekao da neposlušna, ipak su se složili da nije trebala skrenuti s puta, nego poslušati majčin savjet. Na svu sreću, u bajkama uvijek postoji dobra vila ili hrabri lovac koji će nas spasiti od nevolje.
No, iako danas rijetko šećemo šumom, a vukove susrećemo samo u zoološkim vrtovima, moramo pripaziti kamo idemo i s kime razgovaramo. Moderne šume prometnih puteva i cesta kojima prvašići, vrlo često samostalno, dolaze do škole ili kuće kriju svakojake opasnosti. Svaki pojedini učenik sjetio se roditeljskih uputa, kamo poslije škole. Iako im nije uvijek jasno zašto ne smiju ići malo dužim putem kući, svi su se složili da roditelje treba slušati. Čarolije su davno nestale, a priče nas uče da budemo oprezni i ne dovedemo se u opasnosti.
Učenici 1. c razreda, također su imali zadatak nacrtati prizore iz bajke koju su slušali i tako su i oni dobili svoju slikovnicu o Crvenkapici.

90 minuta s učenicima prvih razreda brzo je proteklo u ugodnom raspoloženju. Sada kada znaju da na policama školske knjižnice postoji knjiga u čijoj su izradi i oni sami sudjelovali, nadam se da će rado dolaziti i otkrivati nove priče i bajke.

                                                                       školska knjižničarka A. Hat