Proteklih godina pokazalo se da se riječ ‘’tolerancija’’ često spominje, ali rijetko primjenjuje u svakodnevnom životu pojedinca, obitelji i društva.

Tolerancija je poštivanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u svjetskim kulturama. To je naš način izražavanja i način da budemo ljudi. Tolerancija podrazumijeva volju i sposobnost prihvatiti i dopustiti različitost, bilo da se radi o razlikama u političkom uvjerenju, vjerskim, rasnim, spolnim razlikama i sl.

Nitko se ne rađa toleratan ili netolerantan. Uvažavanje različitosti uči se i usvaja tijekom cijeloga života. Prvi učitelj tolerancije je obitelj – gledajući nekog drugog tko ima razvijene tolerantne oblike ponašanja, djeca će ih i sama usvojiti. Osim toga, prihvaćanje različitosti stvara osjećaj osobnog zadovoljstva, sreće i pozitivne energije. Osobnim zadovoljstvom pojedinca stvara se  pozitivna i tolerantna zajednica.

U holu naše škole postavljen je prigodni pano na kojemu možete pročitati zanimljive poruke učenika.

Pano u holu uredile su učiteljice Maja Nemet sa svojim razredom i

učiteljica Maja Poslon Živković

Ljudi

(Kuzman Landeka)

Neki su ljudi crne,
a neki bijele puti.
Jedni su posve žuti,
a drugi tamnoputi.

Možda su crni ljudi
rođeni u crnoj noći
kad crne su kože,
a svijetle im samo oči.

Bijelci rađaju se danju
kad puno sunca ima.
Zato im je koža bijela
i vedar osmijeh na licima.

Žuti ljudi rađaju se u jesen
kad u gori lišće požuti,
Jesen obojila im je kožu u žuto,
zato ih zovu ljudi žuti.

Tamnoputi rađaju se u suton
kad sunce umori se od puta,
dan kad pretvara se u noć,
zato im je koža tamnoputa.

Svejedno je koju boju kože
na kugli zemaljskoj čovjek ima,
jer venama krv crvena
jednako teče svim ljudima.

Nije važno koje su ljudi boje,
kakvog su izgleda il' ljepote.
Mnogo važnije od svega je
koliko u srcu imaju dobrote