Svi smo čuli za kromosome i znamo koliko su važni i koliko važnih informacija nose o svakome od nas. Ali jednom kromosomu to nije bilo dovoljno. Poželio je biti još važniji – da se odmah vidi baš njega. Toliko ga je zaokupila oholost da nikoga nije slušao nego je mislio samo na to.

I jednom, kada su se  spajali kromosomi mame i tate gradeći karakteristike novog bića, taj kromosom se prišuljao želeći nešto promijeniti. Ali još nije znao kako. A kromosomi su se već redom spajali u parove: 1., 2., 3., ... a on i dalje nije imao ideje. ... 10., 11., 12., ... Možda da nekoga izbaci pa će već smisliti kad bude tamo? ...17., 18., 19., ... Kako se niz bližio kraju, nije imao više vremena za razmišljanje. Uskočio je i, iako se nije uspio ugurati i izbaciti drugi kromosom, uhvatio se čvrsto za njega. I tako ih je na 21. paru odjednom bilo troje umjesto dvoje. Uzalud su ga ostali dvoje molili da se ne miješa u čin stvaranja, on je samo razmišljao: što je na osobi najuočljivije – po čemu bi ga se najprije moglo primijetiti? Kako je želio da ga se vidi i izdaleka, prvo mu je promijenio rast, ali mu se ipak to nije činilo dovoljno. Dok je još tražio tu glavnu stvar prepoznavanja, prebirao je po karakteristikama novog bića: „Mišići? Govor? ... Ne, mora biti neka vanjska karakteristika. Stopala? Dlanovi? ... Ne - lice! To je to! Možda jezik, nos... Znam!  Oči. Ljudi jedni drugima gledaju u oči – tu ću sigurno biti primijećen!“

I tako je promijenio oblik očiju i bio zadovoljan napravljenim – sad će ga se odmah primijetiti!

No ono što, osim karakterističnog vanjskog izgleda, obilježava osobe s ovim sindromom je činjenica da ovakva djeca zrače ljubavlju i veseljem te su zbog toga i prozvani "suncokretima". Djeca s Downovim sindromom su izrazito emotivno topla, gotovo uvijek unose vedrinu u sredinu u kojoj se nađu, vrlo su tolerantna, blage naravi i potiču izrazitu naklonost svih onih koji s njima dolaze u kontakt. 

Nažalost, brojne su predrasude vezane za ovu dijagnozu. 

Često se vjeruje kako su osobe s Downovim sindromom teško mentalno retardirane. Ni ovo nije točno. Naime, osobe s Downovim sindromom vrlo često imaju laku ili umjerenu mentalnu retardaciju koja im daje mogućnost učenja. Često se vjeruje kako djeca s Downovim sindromom moraju biti uključena u posebne edukacijske sustave, kako se osobe s istom dijagnozom ne mogu zaposliti, imati bliske međuljudske odnose ili stupiti u brak. Sve navedeno je netočno! Odrasle osobe s Downovim sindromom mogu stupati u veze od kojih neke završavaju brakom, danas ih je već moguće zaposliti na brojnim radnim mjestima i sastavni su dio našeg društva te ga svojom vedrinom i toplinom oplemenjuju.

Stoga, krenimo od sebe samih! Mi smo oni koji svojim prihvaćanjem različitosti možemo ukloniti predrasude! Mi smo oni koji možemo mijenjati svijet! Budimo mi sami pokretači nečega dobroga, boljega! Gledajmo srcem, otvorimo dušu i svijet će postati bolje mjesto za život. 

Prijatelji ne broje kromosome

Ja sam 21/3
Nisam drugačiji,
samo da znate
da se ne razlikujem previše od tebe
i nekoga drugog.

Moj 21/3 kromosom naziva se trisomija
i nešto je malo drugačiji od tvoga,
ali u ostalom se ne razlikujemo previše.

Možda to ne uočavaš,
ali tebi je lakše ići kroz život.

Ljudi te ne gledaju tužnim očima
i ne čude se tvome izgledu,
dok u sebi govore: "Jadan!"

Zasigurno ne osjećaš
kako te stavljaju na rub društva
i da se tvoji roditelji ne moraju boriti svim snagama
kako bi dokazali da i ti imaš jednaka prava.

Možda nemaš toliko komplikacija
koliko moji prijatelji i ja
jer smo mnoga proljeća, ljeta, jeseni i zime
proveli po bolnicama i raznim zdravstvenim institucijama
u kojima rade najbolji ljudi na svijetu.

Tebi škola ide lakše nego meni,
ali i ja uživam u svakom trenutku,
iako rijetko kada govorim u razredu.

Volim sve na svijetu,
a najviše kolu uz topli kroasan,
osmijeh uz svaku malu stvar,
veliki zagrljaj koji traje stalno
i moga taju i moju mamu.

Eto to sam ja 21/3.

"Postoje neka djeca. Ona se rode, znaš, s malo drugačijim kromosomima. Zapravo, samo s jednim. Dvaestprvim. Ništa posebno. Jedan manje - više.

Ali pazi, nemaju oni zato manje, kako kažu neki. Više imaju. Dobiju dobrotu, kakvu ja ne nosim u svojim prsima. Dobiju iskrenost, kakvu ja ne poznajem u svojoj glavi. Nose ogromnu ljubav. Osjećajnost. Predivnost.

I znaš što? Nisu oni drugačiji. Mi smo. Jer ne kužimo život. Jer smo svojom glupošću blokirani. Jer ne gledamo srcem, nego rangiramo prema kojekavim normama. Mi smo, kad ti kažem. Mi smo zakinuti. A oni? Oni su čisti blagoslov. (I.Klarić)"

Dječak s kosim očima

Moj dječak ima kose oči
Koje svijet iskrivljeni
Ispravljaju
Mome dječaku sve je nekako ravnije
Prepreke su njemu
Tek malene sitnice za život nebitne
Dječak ih ovaj obilazi i preskače
Lakoćom koja nadahnjuje
Leptire i cvjetove
Moj dječak ima osmijeh
Zagonetan
Poput osmijeha junaka
Sa slika starih majstora
I kada plače
Svijet iskrivljeni
Ispravlja lakoćom svojih suza
Taj dječak
Čini čuda svaki dan
Moj dječak
Boji ga se tama
Taj dječak svjetla
Što svima
Kaže Mama 

Jedan od načina na koji možemo doprinijeti je nošenje različitih čarapa kako bismo ukazali na različitosti i potrebu za integracijom osoba s Down sindromom u društvo jer one su savršene na malo drugačiji način! 

Izvori:

https://www.medjugorje-info.com/hr/poucne-price/bajka-o-nastanku-dawn-sindroma?fbclid=IwAR0y4-qH3kEHOkIMGHdoYgCHYR7B5oS_VCmgRubz-vs_uQd_tvUQzIzOX88

Fra Zvonko Benković

https://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/djeca-suncokreti-djeca-s-downovim-sindromom/