Kaže joj Isus: "Ženo, što plačeš? Koga tražiš?"

Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti."Iv 20,15

Radost sjemena

Vrtlaru dobri,

u ono jutro – tvoje jutro – susrest ćemo te nadomak grobu s kojeg je odvaljen kamen.

I grob više neće biti grob, ni smrt više neće biti smrt.

I život će biti nov.

U svakom trunu praha bit će prepoznatljiv zagrljaj neba.

Ako nam oko ne bude sporo.

Ako nam srce bude spokojno.

Hoćemo li te prepoznati i prije nego nas zazoveš imenom?

Ili ćemo pred tobom stajati zbunjeni i nijemi tražeći odgovor premda si već sve rekao.

Premda je već sve ispunjeno.

Osim našega 'da' tebi – u svemu i do kraja.

Vrtlaru dobri,

dođi u vrtove naših duša, u vrtove naših života.

Dođi u vrt svake duše, u vrt svakog života.

Učini da u njemu uzraste tvoje sjeme.

Samo tvoje sjeme: život izobilan.  

Zemlju naših vrtova obdario si tolikim darovima neba.

U onim najsretnijim trenucima, kad se beskraji blaženstva prelijevaju našim bićima, znamo, pouzdano znamo da su i naši vrtovi – i svaki grumen zemlje u njemu – dar neba.

Da je sve što postoji dar neba.

I da nebo u nama raste koliko god mu dopustimo.

Koliko god ti dopustimo.

Vrtlaru dobri,

ti koji si sjeme svog uskrsnuća posadio u naša bića, 

ti koji svojim uskrsnućem natapaš zemlju naših vrtova,

pouči nas kako da donesemo plod tvoje ljubavi,

kako da budemo plod tvoje zauzetosti.

Kako da ti budemo zemlja:

tebi i svakome s kim nam darivaš živjeti.

Vrtlaru dobri,

obdario si nas suncem, kišama i vremenom svakim,

i povjerio nam da se u vrtu ovog svijeta, ovog vremena,

zauzmemo za sjeme tvog uskrsnuća.

I bdijemo nad njegovim rastom. 

I slijedimo kob sjemena. Tvoju kob.

Jer ti hoćeš da tvoja radost – radost sjemena – bude u nama

i da bude potpuna.

Vrtlaru dobri,

posluži se s nama

kako je tvoja uskrsna volja.

Stjepan Lice