Projekt “Zaštita i očuvanje bijele rode“ u našoj školi

Već više od desetljeća na dimnjak školske kotlovnice vraćaju se svakoga proljeća bijele rode. Učenici i učitelji kao i sumještani sa zanimanjem su pratili kako rode grade svoje gnijezdo i stvaraju svoj privremeni dom upravo na jednoj od najviših točaka školskih objekata.

U početku su pomno birale lokaciju te su se dvoumile između dimnjaka na školi i ovoga na kotlovnici, ali im je, izgleda, ovaj bio prihvatljiviji. Naime, uz  dimnjak su napravljene čelične ljestve te je bilo praktično gradnju započeti na njemu. Školski majstor uočio je da će se bijele rode trajno tu nastaniti te je u samom početku gradnje dodatno ojačao konstrukciju kako ne bi došlo do oštećenja dimnjaka i krova..Rode su se svake godine vraćale ,razmnožavale i uljepšavale livade pokraj škole kao i krov na kojem su sagradile gnijezdo. Postale su svojevrsna atrakcija te mnogi posjetitelji rado fotografiraju njihovo gnijezdo kad su one tu.Učenici i učitelji navikli su na njihovo klepetanje,vesele se svakom proljeću i povratku ovih ptica u naš kraj.

Ove godine škola je prvi put dobila potporu Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Varaždinske županije u iznosu od 700,00 kn namijenjenu štetama na krovištu.

No,ravnateljica ističe: „Cilj projekta je  edukacija i podizanje svijesti učenika i lokalnoga stanovništva o potrebi očuvanja zaštićene ptičje vrste-bijele rode kao i bolje postupanje s gnijezdima te razvoj ekološkog turizma ruralnih područja kao što je Donja Voća.

Naime,treba imati na umu da je upravo škola mjesto od kojeg treba početi razvijati programske aktivnosti koje doprinose očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske.Takvi projekti doprinose i očuvanju hrvatskog sela koje je čuvar kulturne,povijesne,tradicijske i prirodne baštine Republike Hrvatske. A rode se vraćaju u čistu prirodu,hrane se žabama,zmijama,gušterima i glodavcima te tako doprinose prirodnoj ravnoteži prostora. One su životno vezane uz ljude pa nas iznimno veseli što se , nakon puta dugog i do 15 000 km udaljenih zimovališta,  ponovno vraćaju k nama.“