Sveti Martin rodio se kao sin rimskog vojnog časnika u Sabariji, u provinciji Panoniji (današnja Mađarska). Kada se rodio, otac ga je nazvao Martin (umanjenica od imena Mars, rimskoga boga rata) kako bi odao počast vojničkom zvanju.

Međutim, Martina povijest neće pamtiti kao vojnika, već kao sveca uz kojeg se veže Martinje.

Kad je imao nešto više od petnaest godina, Martin je na konju, u vojničkoj opremi, na kojoj se posebno isticao veliki crveni ogrtač, jahao dok je studeni vjetar najavljivao dolazak zime. Iznenada, uz rub ceste, pojavi se neki stari siromah, sav promrzao, u poderanim krpama koje je navukao da zaštiti tijelo od studeni. Taj je prizor toliko uzbudio mladog konjanika da je stao neodlučan pred starcem koji je tresući se, pružio ruku za pomoć. Martin se dosjetio: mačem je presjekao polovicu svoga crvenog plašta i njime zaogrnuo promrzlog starca. Te noći je Martin blaženo usnuo, a u snu mu se javio Isus, kojega pravo još nije ni poznavao, te mu zahvalio što ga je zaogrnuo polovicom svog ogrtača. "Martin još katekumen pokrio me ovim plaštem!"

Legenda još dodaje da je tu gestu dobrote popratilo naglo zatopljenje vremena, kao da se i nebo smilovalo siromašnim ljudima koji su cvokotali od studeni, pa na spomen toga i danas u mnogim krajevima toplije dane pred početak zime zovu "Martinje ljeto".

Za svog zaštitnika uzeli su ga mnogi pa je tako sveti Martin zaštitnik vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, gostioničara, uzgajivača konja i gusaka, hotelijera, švicarske papinske garde i Francuske.

Spomendan se obilježava 11. studenog, 3 dana nakon njegove smrti.

Martinje se slavi u svim krajevima, posebice onima koji su kao Voća uzeli Martina kao svojeg zaštitnika. Svake godine ori se pjesma na brežuljcima, krsti se mlado vino, a po običaju peče se guska.

Učenička zadruga „Hižica“ i ove godine pridružila se slavljenju svetog Martina, organizirajući niz radionica na kojima smo izradili ukrasne i uporabne predmete  za naš prodajno-izložbeni štand ispred crkve. Suveniri koji se dječji rad predstavljaju simbole Martinja i našeg kraja: gusku, crkvu, hižicu, ukrasne boce sa motivima jeseni… Želimo se zahvaliti svima koji dođu pogledati naše radove ili svojim prilogom omogućuju naš daljnji rad i neke nove proizvode. Hvala i vidimo se opet…

Vlatka Majcen