Nakon kratkog obraćanja učiteljice roditeljima,vezano za uspjeh i prolaznost  učenika (kada bi bilo zaključivanja ocjena) te kratkog predavanja „Moj posao je-.moj posao nije“, u kojem je učiteljica naglasila potrebu osamostaljivanja učenika u pisanju domaćih zadaća i prihvaćanju odgovornosti za svoje uspjehe,odnosno neuspjehe, nizom božićnih recitacija započeli smo s našom „Božićnom čajankom. „

Igrom pantomime otvorili smo druženje i „razbili“ strah, nelagodu, ako ih je i bilo.

Natjecala su se djeca protiv roditelja. Bilo je tu „mučenja“ kod pogađanja,ali još više kod pojašnjavanja zadanog/izvučenog pojma. Rezultat na kraju igre, bio je neriješen.

Drugi dio bio je još zanimljiviji, „Ples sa stolicama“. Uz vesele zvukove božićnih melodija, zaplesala su djeca s roditeljima, u paru. Svaki puta kada glazba prestane, par sjeda na jednu stolicu, onaj tko ostane bez stolice, ispada. Eh, tu je tek bilo smijeha,i svim su se silama trudili i borili za stolicu. Bilo je tu sjedanja jedni drugima u krilo, padanja…

 Nakon toga krenuli smo u mirnije vode- izradu božićnih čestitki,za svoju obitelj. Djeca su zaposlila roditelje. Roditelji su se trudili biti kreativni, pa su tako nastale predivne čestitke.

U ugodnoj atmosferi, ostatak druženja je protekao u čašćenju raznovrsnim,božićnim, ukusnim kolačićima (koje su donijeli roditelji), ispijanju vrućeg čaja (djeca) te kave (roditelji), i sve smo to još začinili pričom, smijehom.

Uz lijepe želje, koje smo uputili jedni drugima,  za božićne i novogodišnje blagdane , rastali smo se nakon dva sata druženja, uz promišljanja da ovakvih druženja treba biti više.