Dolazak na prvo odredište- odlagalište otpada Baćanska.  Ugledali smo ogromno šareno brdo smeća, a na vrhu brda prekrasne bijele ptice-riječni galebovi koji tamo pronalaze hranu i „pomažu“ u razgradnji otpada. Začudo nismo morali čepiti nos,osim u blizini vodenog kanala koji okružuje brdo smeća. U kanalu crna beživotna voda, puna svakojakog otpada koje pluta. Uz vodiča- djelatnika odlagališta, obišli smo i vidjeli mjesto gdje se odlaže plastika, papir, krupni otpad...  Odlučili smo više pažnje posvećivati razvrstavanju otpada i paziti pri kupovini na ambalažu  određenih  proizvoda.

Vozimo se do vodocrpilišta Davor, mjesta odakle se voda šalje vodovodom do naše škole, do naših domova. I tu nas je dočekala djelatnica Vesna Stuburić koja nam je na slikovit način opisala i prikazala put vode iz podzemlja do naših slavina. Čudili smo se velikim spremnicima, bačvama, bučnim crpkama... Tu smo malo i odahnuli, prezalogajili i počastili se slatkišima i osvježili cedevitom koje nam je pripremila gospođa Vesna.  Zahvalili smo i krenuli put Save kroz selo.

Uz  rijeku Savu odradili smo sadržaje iz PID-a, HJ,LK, GK-e.

Nakon toga se odlazimo do OŠ „Matija Antun Relković“. Uzbuđeni smo, puni pitanja.

Na ulazu nas je dočekala učiteljica Željka Knežević. Pozdravila nas je i knjižničarka Slavica Olić te učiteljica Katica Šimunović, ali susret s učenicima je bio napet, odmjeravali su se i jedva čekali da pokažu što sve znaju i mogu. Domaćini su nam pripremili mali program koji se sastojao od recitacija, pjesme, plesa, dramskog izraza,  a zatim smo i mi njima pokazali svoj dramski nastup, recitaciju i glazbeno scenski prikaz pjesme Voda. Uživali smo u zanimljivom govoru domaćina.

Nakon zajedničke užine- velikih, mirisnih, ukusnih lepinja i čaja krenuli smo ponovo u dvoranu na najuzbudljiviji dio susreta, odmjeravanja snaga i sposobnosti u graničaru, skakanju u vreći te nošenju jaja u žlici. Mi smo pobijedili u skakanju u vreći, a u ostalim aktivnostima bili su bolji domaćini.

Nakon sportskog dijela zajedno smo krenuli do rijeke Save. Selom se orila dječja graja, a u rukama su svi imali brodove od papira koje su jedva čekali pustiti u rijeku. Šetnicom uz rijeku Savu  došli smo do Graca (dio obale), spustili se stepenicama i najprije bacili boce s porukom i to što dalje da bi ih voda brzo odnijela... Mahali smo bocama i izrazili želju da ih netko pronađe i da nam se javi. Potom smo u skupinama,  uz veliki nadzor učiteljice Željke , puštali brodiće. Sava se zašarenila od žutih, crvenih, zelenih, crnih, bijelih...brodova od papira.

S nasipa smo se spustili i do crkve. Unutrašnjost crkve se svidjela našim učenicima jer je kako kažu mala, svijetla, udobna.

Ispred crkve nas je čekao autobus. Pozdravili smo se s našim prijateljima, pozvali ih k nama u goste  i umorni, ali sretni i puni dojmova krenuli put Kapele.

Zahvaljujemo učiteljicama , učenicima i svima koji su doprimijeli da nam ovaj dan u Davoru bude edukativan, zabavan, učinkovit.

Zaključak učenika: Terenska nastava je zakon.

Učiteljica: „Vidjet  ćemo nakon provjere ...?“

Fotografije možete pogledati u fotogaleriji!

Anka Maričević, učiteljica 1. razreda