Na putovanje koje će nas proljetnim zvukokretom dovesti do proplanka na kojemu ćemo ponoviti sve što o proljeću znamo (ili ne znamo:), krenuli smo starim zahrđalim vlakom kojega je trebalo dobro nauljiti kako bi se pokrenuo. Vlak s nama i mi kao vlak putovali smo preko ravnica i planina, kroz tunele i preko klimavih, škripavih  mostova. Polako i brzo, tiho i glasno. Uspješno smo otkrili tajnu ritamsku lozinku koja podiže leteći balon. Doletjeli smo do proplanka gdje je u trenutku sijalo sunce, pa padala kiša, puhalo, grmjelo... baš kao u proljeće. Vidjeli smo lastavice i rode koje se vraćaju u svoja gnijezda i pridružili im se u V-letu. Osluškivali smo kako niču visibabe, šafrani i stidljive ljubičice... i nicali s njima. Postali smo ptica, cvijet, oblak. Postali smo proljeće kako bismo upoznali proljeće. Postali smo osmijeh kako bismo osmijehe prosipali našom učionicom, školom. Bili smo djeca u pokretu, vesela djeca koja uče zaboravljajući da uče. Letjeli smo, cvjetali... Bili smo sve što smo poželjeli. Hvala mami Dujmić na tome!

O našoj gošći: 

Marija Dujmić je magistra psihologije i nastavnica suvremenog plesa. Završila je diplomski studij psihologije na Hrvatskim studijima te stekla zvanje magistra psihologije. Pripada prvoj generaciji studenata Odsjeka plesa na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu gdje stječe zvanje Sveučilišne prvostupnice edukacije suvremenog plesa. Trenutno djeluje na radnom mjestu nastavnice suvremenog plesa u Umjetničkoj školi Franje Lučića u Velikoj Gorici i kao vanjska suradnica na Odsjeku plesa pri Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu za kolegije nastavničkog smjera suvremenog plesa. Članica je udruge Ples i dijete-DaCi Hrvatska i Udruge plesnih umjetnika Hrvatske (UPUH). Autorica je neverbalne predstave za djecu „Maštalište“ (2022.) i suvremene plesne predstave „Slučajni izbor“ (2023.)