Naši dečki su bili u skupini sa Egiptom, Zelenortskim Otocima i Islandom. Bili smo prvaci te skupine, pa smo nakon toga igrali s Slovenijom i Mađarskom. Te dvije utakmice su bile jako napete ali su naši dečki uspjeli pobijediti. Najbolje je bilo kad je Šipić dao gol u zadnjoj sekundi utakmice protiv Mađarske.

               Nakon toga smo mislili da će nas Francuska pobijediti u polufinalu. Ali ne! Dogodilo se čudo! Pobijedili smo! Čak smo u jednom trenutku utakmice vodili devet golova. To je bila najljepša utakmica koju smo gledali. Publika u Areni je slavila, svi ostali kod svojih kuća su slavili a i mi smo sutradan svi bili dobre volje u Školi.

               Finale smo igrali protiv Danske. I tu čuda prestaju. Danci su nas pobijedili i to zasluženo jer su bili bolji.  Kad je utakmica završila svi smo bili pomalo tužni jer završava rukometna bajka. Kad smo shvatili da imamo srebrnu medalju i da smo drugi na svijetu veselju nije bilo kraja. Dečki su bili jako ponosni na svoj uspjeh, a mi smo bili ponosni na njih.

               Sljedećeg dana rukometaši su se vratili u Hrvatsku. U Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića pripremljen im je svečani doček. Na tom dočeku je bilo skroz ludo! Svi ljudi u hrvatskim dresovima, veselili su se, plesali i pjevali domoljubne pjesme. Jedva čekamo da se opet nešto slično dogodi.

Klara Čirko i Dominik Novosel, 4.b