Krenuli smo oko 7:30h ispred naše škole u Bebrini.
U autobusu je atmosfera bila ugodna i svi su bili prijateljski raspoloženi.
Stigavši u Vukovar, prvo smo posjetili bolnicu.
Tamo smo saznali kako je bilo u Vukovaru za vrijeme rata.
Posebno nas se dojmila priča o mladiću kojemu je krmača pala među noge, dok nas je sve rastužila priča o bebi koja se rodila u 7. mjesecu i nije preživjela jer nije bilo struje.
U hodniku bolnice smo vidjeli svog starog prijatelja Ivana Martića, jer su i Osječani toga dana bili u posjetu gradu na Dunavu.
Nakon bolnice išli smo u vojarnu.
Tamo smo se slikali na tenkovima i na brodu.
Nakon vojarne uputili smo se prema Ovčari.
Tamo su nas mnoge svladale emocije.
Najmlađa osoba tamo ubijena je bio mladić od 16 god., a bila je i ubijena žena koja je bila u 8. mjesecu trudnoće.
Nakon Ovčare išli smo na masovnu grobnicu. Ondje je ubijeno preko 200 ljudi i nikada ne bi saznali gdje su pokopani da dva Hrvatska branitelja nisu uspjela pobjeći i sakriti se u šikaru.
Tu smo ostavili lampion.
Poslije toga smo se uputili na groblje gdje se odvijala sahrana jednog Hrvatskog branitelja.
Tamo smo kod križa koji gleda na sve strane svijeta položili vijenac u čast braniteljima.
Zatim smo otišli do križa na Dunavu i tamo smo imali pola sata slobodnog vremena, koje smo mi proveli tako da smo se prošetali gradom i kupili nešto za uspomenu na Grad heroj.
Malo smo zakasnili na dogovoreno vrijeme kod autobusa, ali nam je oprošteno.
Pogledali smo kratki film u samostanu koji je obuhvatio sva mjesta koja smo prošli taj dan i pomolili smo se u crkvi sv. Filipa i Jakova.
Nakon toga smo sjeli u autobus i uputili se kući.
U autobusu je atmosfera bila odlična, svi su bili dobro raspoloženi.
Kući smo stigli oko 17h.
I sada znamo da ne smijemo zaboraviti Vukovar.

(tekst napisale Lea Alagić i Marija Filajdić, 8.a)