I prije sam na spomen Vukovara bila puna emocija. Na izletu sam saznala mnoštvo informacija o Vukovaru i njegovim hrabrim braniteljima. Bilo mi je teško kada sam vidjela u kakvim su oni uvjetima morali braniti Vukovar i njegove stanovnike. Ispovijesti tih ljudi potaknule su me na to da budem zahvalna na svemu što imam.
Moja generacija se jako veselila izletu u Vukovar. Informacije koje smo naučili produbile su naše mišljenje o Vukovaru i njegovim stanovnicima. Simulacije takvog načina života tijekom svog tog ratnog razdoblja prestrašile su nas i zadivile. Naravno, djeca kao djeca, nama je sva ta ratna oprema bila izrazito zanimljiva; penjali smo se na tenkove, brodove, topove i slične vojne "stvarčice". Zamišljali smo kako smo mi ti hrabri heroji koji brane grad od protivnika. Ipak, tu našu dječju igru i zaigranost ostavili smo iza sebe ugledavši mnoštvo bijelih križeva koji su nas podsjetili na žrtvu svih tih ljudi i pobudili naše osjećaje i zahvalnost sa sve hrabre ljude koji su branili Vukovar i našu domovinu. Za svaku žrtvu i svaku obitelj zahvaćenu ratom i ratnom tragedijom zapalili smo lampione i pomolili se. Kasnije smo u Gradskom muzeju Vukovar i Muzeju vučedolske kulture vidjeli kako su živjeli Vukovarci u prošlosti i uživjeli se u uloge nekih od njih. Neki su se pronašli u ulozi plemićke obitelji Eltz, neki su se pronašli u ulozi ribica u akvariju, a neki su uživali uživljavajući se u uloge starih Vučedolaca. Ovaj nas je izlet dodatno zbližio i svi smo postali zahvalniji na svemu što imamo.
Vukovar
Taj grad što ponosno stoji
i u inat dušmanima i dalje postoji.
Onaj što ne odustaje
i u borbi ne posustaje.
Grad koji je osvojio srce naše
i dok je nas priča o njemu vječno sjat će.
Ljudi kao što su Vukovarci nema
rat im više nije glavna tema.
Podigli su hrabro glavu
i pokazali ljubav pravu.
A razrušeni gradić
sad opet je mladić.
Stoji ponosno.
Zauvijek naš.
Vukovar.
tekst i pjesmu napisala
Marija Magdalena T. , 8. a