Avantura u Vukovaru

Jučer, 21.studenog 2022. godine, išli smo u Vukovar. U 6.00 krenuli smo iz Bebrine prema Vukovaru. Na ovo putovanje uputili sun as kako bi nešto novo naučili.

Kada smo stigli otišli smo na doručak u restoran “Istra”. Poslije smo se uputili prema Memorijalnom centro Domovinskog rata u Vukovaru. Tamo smo slušali predavanje o Domovinskom ratu. Nakon što smo poslušali predavanje, uputili smo se prema Memorijalnom groblju. Ondje smo vidjeli “Zračni križ” I 938 križeva napravljenih od mramora za sve poginule, ubijene I nestale. Tamo smo se I pomolili I zapalili lampione. Potom smo se uputili do hangara na farmi gdje su ljude mučili I ubijali, a nedaleko od toga bila je Ovčara, masovna grobnica. Ondje su doveli ljude iz bolnice, te ih ubili. Najmlađa žrtva Ovčare bio je Igor Kačić, koji je imao samo 16 godina. Poslije smo vidjeli “Kukuruzni put”, prošli smo Trpinjskom cestom, te vidjeli I naučili nešto novo o logoru u Borovo Comercu. Bili smo I u bolnici. Tamo smo prvo pogledali kratki isječak o bolnici I ljudima prije I poslije rata. Potom sun as odveli u podrum bolnice gdje smo vidjeli kako su se ljudi tu borili za život. Na istome mjestu ljudi su umirali I rađala su se djeca. Otišli smo zatim do vojarne. Ondje smo vidjeli I naučili nešto o tenkovima, minama, bombama – koliko su jake I kakve ozlijede mogu nanijeti. U sklopu vojarne vidjeli smo logore “Stajićevo” I “Begejci” te Muzej domovinskog rata u kojem smo vidjeli oružje, zastave, karte… Poslije toga uslijedio je ručak. Svi smo se najeli, pa smo bili spremni krenuti dalje. Ponovno smo otišli u Memorijalni centar, gdje smo poslušali predavanje o miru. Iza toga je bilo natjecanje između škola – kviz znanja. Tada smo se zabavljali I svi zajedno pjevali. Slijedeće što smo posjetili je Muzej vučedolske kulture, Dvorac obitelji Eltz (Gradski muzej grada Vukovara), a posjetili smo I Crkvu svetih Filipa I Jakova, gdje nam je svećenik ispričao ratnu priču Crkve I gdje smo, u pastoralnom centru, pogledali kratki film o stradanju Grada.

Naučili smo puno stvari o našoj povijesti I domovini koje ću pamtiti za života. Svidjela mi se terenska nastava, iako nekima nije, jer smo u jednom danu imali jako puno toga za obići I vidjeti. No uspjeli smo.

Grozno je to sve što se dogodilo, no živjeti se I dalje mora sa uspomenama u srcu.

Tena S. I Anđela M., 8. A

Grad heroj

21.11. ujutro rano, s prijateljima iz 8. Razreda I našim nastavnicima našla sam se ispred škole u Bebrini iščekujući put prema Vukovaru. Krenuli smo oko 6.00 sati skupa u autobusu sa školom iz Nove Kapele. Svrha našeg puta u Vukovar bila je da naučimo nešto više o Domovinskom ratu I vidimo kako to sve izgleda.

Kada smo stigli u Vukovar, prvo smo otišli u Memorijalni centar na doručak. Slijedeća lokacija bila je Memorijalno groblje. Ono je jako lijepo uređeno, ali izaziva veliku tugu u svima koji ga posjete. Na sred groblja postavljen je veliki križ u kojem gori vječni plamen. Kraj velikog križa, postavljeni su bijeli, manji križevi posvećeni poginulim ljudima, a ističu se dva – najmlađe I najstarije žrtve rata. Zapalili smo lampione I pomolili se. Posjetili smo Ovčaru, mjesto masovne gorbnice I Spomen dom u čijem podu su čahure metaka, spirala smrti I zid sa slikama ubijenih. Obišli smo I Vukovarsku bolnicu, gdje smo vidjeli rupu u plafonu od bombe “Krmače”, koja je probila nekoliko etaža bolnice, pala ranjeniku između nogu I, na svu sreću, nije eksplodirala. Gledali smo film o granatiranju bolnice I grada. U podrumskim prostorijama vidjeli smo u kkavim su uvjetima radili liječnici I živjeli ranjenici puna tri mjeseca. Za vrijeme rata u bolnici, jedan je ranjenik dobivao samo pola litre vode dnevno. Neki su I stradali pokušavajući doći do bunara s vodom. Kroz hodnik u podrumu, na zidu su, na pločicama, ispisani datumi I događaji za svaki dan okupacije grada I bolnice, imena onih koji su nestali ili poginuli. U vojarni smo obišli tenkove, zrakoplove I vidjeli oružje koje su izrađivali branitelji kada im je ponestalo oružja za obranu. Ulazili smo u tenkove I slikali se. Bili smo u Muzeju vučedolske culture. To nam I nije bilo baš zabavno, ali smo svašta vidjeli I naučili, na primjer, da se u grob žene uvijek stavljao neki nakit, a u grob muškarca oružje. Vidjeli smo I kako im je izgledao dom, te kako su izrađivali obuću I odjeću. Dvorac Eltz jedan je od najljepših dvaraca u Republici Hrvatskoj. Također je pretrpio velika oštećenja. Dio zbirki koje su čuvali su uništene, neke su odvezene u Srbiju I nikad vraćene. Malo smo pogledali Crkvu sv. Filipa I Jakova I saznali da je treća po duljini u Hrvatskoj. Nakon rata crkva je obnovljena, ali je jedan dio ostavljen neobnovljen, a nazivaju ga “Ratna rana”. Poslije posjete Crkvi, otišli smo na Vodotoranj. Neki od nas popeli su se stepenicama da vidimo kako je gore. Iako je eć bio mrak, bilo je jako lijepo.

Ova terenska nastava bila je jako dobra I poučna, jedna od najboljih na koje sam išla. Suosjećam s ljudima koji su doživjeli Domovinski rat. Naučila sam da uvijek treba pomoći drugome, bez obzira na nacionalnost ili vjeroispovijest. Cilj terenske nastave, po mom mišljenju, je ostvaren.

M. Gronjak, 8. B

Zanimljivo putovanje

U Vukovar smo išli 21.11.2022. Krenuli smo iz Bebrine u 6.00 sati. Svrha tog putovanja je bila da nešto novo naučimo o Domovinskom ratu I ratnim zbivanjima u Vukovaru.

Kada smo stigli u Vukovar, prvo smo išli na doručak. Poslije doručka poslušali smo kratko predavanje o vremenu prije početka rata I uzrocima rata, te događanjima tijekom u nakon rata. Kada je predavanje završilo, zaputili smo se prema Memorijalnom groblju u Vukovaru, gdje smo vidjeli grobove najvećih junaka rata, a na drugoj strani 938 bijelih križeva koji predstavljaju broj ekshumiranih žrtava rata. U sredini groblja gori vječni plamen. Nakon groblja smo se uputili prema hangaru na Ovčari u kojem su mučeni I ubijani civili I branitelji. Kada smo to obišli, krenuli smo prema masovnoj grobnici na Ovčari, mjestu na kojem se dogodio zločin koji su počinili pripadnici JNA I srpskih paravojnih postrojbi u noći 20. na 21.11.1991. godine. U toj noći ubijeno je više od 200 pacijenata I članova medicinskog osoblja iz Vukovarske bolnice. Neposredno pokraj grobnice nalazi se spomenik “Ranjena golubica” koji simbolizira patnju I žrtvu, a isti takav spomenik nalazi se na mjestima svake masovne grobnice u Hrvatskoj. Poslije toga smo krenuli u bolnicu u kojoj smo, u podrumu, vidjeli gdje su tri mjeseca bili ranjeni branitelji I civili. Kada smo završili u bolnici, išli smo u vojarnu gdje smo vidjeli tenkove, puške, a naš vodič nas je pustio da ulazimo u avion I u tenkove. Nakon toga smo išli na ručak I na kviz znanja, na kojem su učenice iz naše škole završile na 3. mjestu. Sljedeća lokacija bila je Muzej vučedolske culture, gdje nam je vodič pričao o tome kako su živjeli mještani Vučedola prije tisuće godina. Uputili smo se prema Dvorcu Eltz, koji na mene I nije ostavio neki poseban dojam. Predzadnja lokacija bila je Crkva sv. Filipa I Jakova I franjevački samostan. Tamo smo pogledali kratki dokumentarac o ratu. Na kraju smo išli na Vodotoranj, na kojem je bilo baš dobro, iako je bio mrak I nije se baš puno vidjelo.

Najzanimljivija mi je bila bolnica i put kući, a najmanje zanimljiv Dvorac Eltz I samostan.

M. Garić, 8. B

Ulicama Vukovara

21. studenog 2022. išla sam u Vukovar, zajedno sa učenicima svoga I 8. a razreda. U 6.00 sati iz Bebrine krenuli smo u Vukovar. Tamo svake godine svi osmaši iz cijele Republike Hrvatske idu, kako bi naučili više o Domovinskom ratu I gradu Vukovaru za vrijeme Domovinskog rata.

Putovali smo autobusom s osmašima iz Batrine. Kada smo stigli, odmah smo išli na doručak u restoran vojarne. Poslije doručka, poslušali smo predavanje o Domovinskom ratu. Iza toga, išli smo na groblje žrtava grada Vukovara u Domovinskom ratu. Oko 10.30 išli smo u Spomen dom Ovčara gdje su bili zarobljeni ljudi odvedeni iz bolnice. Tamo smo vidjeli njihove private stvari, koje su ostvaljene u hangaru ili su pronađene tijekom iskopavanja. Oko 11.00 smo otišli do masovne grobnice “Ovčara”. Oko 11.15 išli smo u Vukovarsku bolnicu, u kojoj su bili smješteni mnogi ranjenici tijeko rata, a mnogo ih je I izgubilo život. Poslije bolnice, oko 11.45, išli smo u Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, gdje smo vidjeli tenk I oružje. Oko 12.30 vratili smo se u vojarnu, gdje nas je vojnik vodio I objašnjavao nam svašta o vojnom oružju I općenito o Domovinskom ratu, jer je I on bio sudionik rata, branitelj I ranjenik. Poslije razgledavanja ručali smo, pa smo imali predavanje o miru I kviz znanja na kojem je naša škola bila na trećem mjestu. Poslije toga, oko 15.00 sati išli smo u muzej Vučedol, u kojem nam je mnogo toga rečeno o Vučedolskoj kulturi. Oko 15.45 došli smo u Dvorac Eltz gdje sun am objasnili više o životu vukovarske plemićke obitelji Eltz. Poslije dvorca išli smo u crkvu sv. Filipa I Jakova gdje smo gledali kratki film o Domovinskom ratu. Poslije toga imali smo slobodno vrijeme, kada sam se, s još nekim prijateljima, popela na Vukovarski vodotoranj.

Od svega toga, teško mi je izdvojiti što mi je bilo najbolje, ali mogu reći da me se jako dojmilo razgledavanje vojarne, jer mi je to bilo zanimljivo. Na ovoj terenskoj nastavi, naučila sam puno toga. Ocjenila bih ju s 4 zato što su neki dijelovi bili dosadni i manje zanimljivi. Mislim da je cilj ovog puta ostvaren I da sada puno više znam.

I.Suda, 8. B

Zadovoljan sam terenskim nastavom, iako sam to drugačije zamišlajo, ali bilo je lijepo. Najviše mi se svidjela vojarna I bolnica. Ova terenska nastava dobro je utjecala na mene – nešto novo sam naučio. Neke stvari sam od ranije znao. Moj zadani cilj je ostvaren.

M. Danjo, 8. B