Dana 11. ožujka 2024. godine akademska glumica Katarina Šestić Baotić posjetila je našu školu i s učenicima 5. razreda održala radionicu „Igranje poezije“. Cilj održane radionice bio je razbiti mit da se poezija doživljava isključivo u stihu te pokazati učenicima različite načine interpretacije poezije. Radionica poticanja mašte i kreativnosti zamišljena je prema djelu za cjelovito čitanje 5. razreda – „Kad bi drveće hodalo“ Grigora Viteza. Učenici su tijekom radionice naučili osnove scenskog nastupa pa su, isprva, čitali tekst, a zatim čitali tekst kroz zadanu emociju i zadani lik. Učenici su „uskočili“ u „cipele“ malog djeteta (3 – 4 godine), u lik starca ili starice, u lik „repera“ ili opernog pjevača, ili pak u likove različitih zanimanja i različitih ljudskih osjećaja (tuga, radost, srdžba, ponos, stid i sl.). Učenici su na kreativne načine čitali poeziju te razvijali svoj glas, uvježbavali glumu držanjem tijela, unaprjeđivali jezične vještine izražavanja.

Susret s glumicom izvrsno je „zaokružio“ posljednjih mjesec dana nastave hrvatskoga jezika tijekom kojeg su učenici sudjelovali u različitim scenskim improvizacijama. Jedna od njih dramska je vježba „Moj govor, a tvoje ruke“. Riječ je o vježbi u kojoj jedan učenik stoji i izlaže, govori na određenu temu (primjerice, prema djelu za cjelovito čitanje predstavlja likove, prepričava događaje, komentira značenje djela i sl.), a drugi učenik – stojeći iza njega, pokretima ruku gestikulira govoreno, doživljeno. Učenik-govornik mimikom će doživljaj prenijeti na jedan način, a učenik-gestikulator prenijet će svoj doživljaj praćenjem onoga što prvi učenik govori. Vježba može biti unaprijed pripremljena ili improvizirana. U ovoj su se vježbi okušali učenici 5. a i 5. c razreda s učiteljicom Tamarom Gutić Filipović. Učenici 5. c, k tomu su, dramatizirali prizore djela za cjelovito čitanje „Kako je tata osvojio mamu“ Mire Gavrana. Nakon što su pogledali dijelove istoimene predstave kazališta „Žar ptica“ učenici su u skupinama glumili različite obiteljske situacije koje proživljava glavni lik romana. Primjer dramskih improvizacija nalazi se u prilogu.

Učenici 5. a razreda, pak, osmislili su „detektivske“ dramske improvizacije (monologe) prema djelu „Koko u Parizu“ Ivana Kušana. Njihova se gluma temeljila na „zapletu nesporazuma“. Učenici svjesno „izokreću“ radnju romana govoreći iz perspektive odabranog lika i na „vrućem stolcu“, a ostali učenici trebaju uočiti neistine i nelogičnosti u njihovu pripovijedanju i obrazložiti ih. Prije same glume učenici sudjeluju u dramskoj igri „Zip, zap, boing“ koja nudi odličnu jezičnu i scensku pripremu za glumu, a o kojoj možete pročitati više ili pogledati na poveznicama:

https://www.wwf.org.uk/sites/default/files/2017-03/Switch_ZipZapBoing.pdf

https://www.youtube.com/watch?v=qRvccOs2eL0

Primjere dobre prakse primjene dramskih metoda u nastavi hrvatskoga jezika donosi učiteljica, autorica teksta Tamara Gutić Filipović.