Nosač vode u Kini vodu je nosio u dvjema velikim glinenim posudama koje su visile na štapu kojeg je nosio na ramenima. Jedna je posuda bila oštećena, a druga je bila cijela.

Cijelim putem prema kući iz oštećene posude je curila voda. Cijela posuda bila je ponosna na sebe jer je u njoj nosač donosio kući mnogo više vode nego u oštećenoj, a oštećena se posuda zbog toga sramila. Jednog je dana oštećena posuda rekla svom nosaču: ”Sramim se jer ti ne mogu služiti onako kako bih željela.”

Nosač joj odgovori: ”Jesi li primijetila da na tvojoj strani cvate cvijeće, a na strani cijele posude ne? Znao sam za tvoj nedostatak i posijao cvijeće na tvojoj strani puta. Svaki si dan to cvijeće zalijevala. Već dvije godine berem to cvijeće i ono mi donosi radost. Kada ti ne bi bila takva kakva jesi, ne bi bilo ni moga cvijeća putem.”

Pouka: Svatko od nas ima nedostataka. Svatko je od nas na neki način oštećena posuda, ali upravo naši nedostaci čine život zanimljivim i vrijednim. Prihvatimo se takvima kakvi jesmo i trudimo se s veseljem tražiti pozitivne osobine naših ukućana, prijatelja i suradnika. Ustanovit ćemo da baš svatko ima nešto dobro u sebi!

U realizaciji radionice sudjelovali su prof. likovne kulture R. Iđojtić, pedagoginja I. Gašparac, knjižničarka A. Bokor i učiteljice A. Sušić i M. Lišnić.

Fotografije s radionice možete pogledati ovdje.