Tako senzibiliziramo naše učenike i učimo ih da godine nisu važne, važno je životno iskustvo i  želja da se životne mudrosti prenesu na mlade generacije. Dogode se prijateljstva koja traju godinama, a tamo se mogu sresti i poznate osobe. Tako smo susreli gđu Silvu Filipović, koja je dio svojih umirovljeničkih dana posvetila pisanju stihova, a  prisjetili smo se da je prije nekoliko godina bila gost u našoj školi i učenicima prezentirala svoju poeziju. Jučer nas je učila izrađivati pom-pom ukrase od vune, narodnim rječnikom zvane „gombice“. Istraživali smo i pronašli u rječniku da je to ukrasna kićanka od vune ili konca.

Dakle, za radionicu su nam  bile potrebni: dobri instruktori ( vrijedne ruke naših baka i učiteljca), škare  (nožice), vuna raznih boja , karton, vrijedne ruke učenika i mnogo upornosti i truda. A, kad se to sve posloži, onda nastanu krasni radovi.

Anica Bokor, knjižničarka