Koliko dugo ste u svećenićkom redu, a koliko dugo ste pomoćni biskup?

- Sad si mi postavila pitanje tako da ću shvatiti da sam star! (smijeh) Otišao sam u sjemenište poslije drugog razreda srednje škole, tada je bila opća srednja pa sam se mogao odmah prebaciti u gimnaziju u sjemenište. Tamo sam došao 1977. godine, zamislite koliko je to dugo! Svećenik sam postao 1986. godine, a pomoćni biskup sam od 2001., dakle osam godina.

Što mislite o TV emisijama koje su protiv Crkve, na primjer proricanje budućnosti i slično?

- Nisu oni toliko svjesno protiv Crkve, nego je to jednostavno odraz duhovnoga stanja s kojim se susrećemo. Ja mislim da često puta ljudi na televiziji gledaju takve emisije iz razonode, jer su tu da bi zabavile, iako ima i jedan broj ljudi koji vjeruju u to, prihvaćaju astrologiju ili su pomalo i praznovjerni. Ja bih rekao da što je veći stupanj zrele i osobne vjere kod pojedinog vjernika, osobito kad dođe u zrelu životnu dob, tada ima manje potrebe za ovakvim stvarima. Za nas su te stvari zanimljive zato što nam pokazuju koliko su ljudi vjerski, religiozno zreli, a koliko ne. Kad je u pitanju duhovni razvoj čovjeka, onda je bavljenje takvim stvarima za mene dječja, pubertetska razina, tu nema zrelosti.

Gledate li kada takve emisije?

- Ja inače jako malo gledam televiziju. s jedne strane nemam vremena, a s druge strane, ako nekad i ima nešto što me baš zanima, onda to pogledam. Emisije o kakvima smo maloprije razgovarali ne gledam, za mene bi bila pokora da moram to gledati! (smijeh)

Postoje li televizijske emisije koje su prikladne za mlade?

- Pa ja vjerujem da postoje, iako nažalost ponekad čujem da ima nekih prigovora na školski odgojni program, međutim ima i puno onoga što je kvalitetno i dobro. Ono što ja gledam, to ću vam reći iskreno, to je, ako sam kod kuće gledam navečer Dnevnik u pola osam, eventualno ako mi poslije toga zapne za oko najava neke zanimljive emisije, kasnije ću upaliti da pogledam. Baš slabo gledam TV. Jedno vrijeme čak nisam ni imao TV, onda kad sam postao pomoćni biskup sam si ga ponovno kupio jer ne mogu biti neznalica, da ne znam što se događa oko nas, moram ipak malo pratiti društvena kretanja.

Koliko često mladi idu na misu?

- Statistika nam kaže da negdje 15 do 20% mladih dolazi na nedjeljnu svetu misu. Nešto manji postotak dolazi i na župnu katekezu. Kad je u pitanju vaš uzrast, osnovna škola, onda je taj postotak i veći, osobito kad su u pitanju treći i osmi razredi kada se pripremate za prvu pričest i krizmu, onda to ide i do 90% svih učenika u školi. Ja bih rekao da to koliko često dolazite u crkvu jako ovisi o vašim roditeljima. Vama su vaši roditelji ipak i primjer i uzor. Nama iskustvo pokazuje da tamo gdje roditelji idu na misu, kod kojih se to normalno podrazumijeva, onda je to normalno i za djecu. Gdje mama i tata šalju djecu u crkvu samo da bi primili sakramente, onda čekate da kad ih jednom primite ne morate ići kao što ni, recimo, tata ne ide. (smijeh)

Koliko često današnji mladi idu u sjemenište?

- Pa, nama je broj kandidata otprilike stalan, usudio bih se kazati da je tako zadnjih 150 godina! Međutim, u odnosu na broj stanovnika koji je bio na području naše biskupije prije 150 godina i danas, broj stanovnika je udvostručen, a broj kandidata koji nam dolaze u sjemenište da bi postali svećenici je isti. Tako mi imamo u našoj nadbiskupiji od biskupa Strossmayera na ovamo skroz jedan prosjek – pet svećenika mladomisnika godišnje. E, sad, u Strossmayerovo vrijeme je bilo duplo manje stanovnika, trećina župa u odnosu na današnji broj župa, a danas osim župa koje treba pokriti postoje i različiti međužupni oblici pastoralnog rada koji zahtijevaju svećenike, tako da se mi u Crkvi suočavamo s krizom svećeničkih zvanja. A kad su u pitanju ženska, redovnička zvanja, tu je situacija još daleko teža.

Hvala Vam lijepo na razgovoru.

- Hvala vama.

Sanja Počuča i Zvonimir Grgić, 6.a