2020-09-25 00:16:09 KIĆENJE BUNARA Kićenje bunara je običaj od davnina koji se izvodi i danas. U subotu uoči Cvjetne nedjelje grupe od po nekoliko djevojčica obilaze selo sa korpicama punim drinka i mace. KIĆENJE BUNARA One ulaze u dvorište, obilaze bunar, kite stumbol bunara drinkom i macom i pjevaju pjesmu:
Kiti bunar Jelo Faljen Isus Jelo, Faljen Isus vita Jelo! Kiti bunar Jelo, Kiti bunar vita Jelo! Na ćetnicu Jelo, Na ćetnicu Vita Jelo! Žutim drinkom Jelo, Žutim drinkom vita Jelo! Bilom macom Jelo, Bilom macom vita Jelo! Evo vite mace! Dajte žene jajce! Ko ne dade jajce, ne dobije mace! Tako pjevajući dozivaju domaćicu kuće. Kada ih domaćica čuje, ona im prilazi, zahvaljuje im na darovanoj maci i drinku i daje im iz košarice jaja, kalotina i suhih šljiva. DOMAĆICA: Janja Kadić (Đukina) U današnje vrijeme kititi bunar idu male djevojčice, dok u stara vremena išle su prave djevojke. One su išle poslijepodne pa do noći. Onako lijepo obučene išle su s kuće na kuću, usput zagledale momke, ulazile u dvorišta, kitile bunar i pjevale Kiti bunar Jelo. Kada bi došle u dvorište gdje je koja imala momka, onda bi dobile i kolača. Kada dođu u dvorište gdje se već zna da će biti svatova, onda buduća snaja okiti kimavicu bunara šlinganim otarkom. Kada se rano ujutro zagrabi voda i kimavica podigne visoko, vidi se otarak još s drumai svatko tko prođe hvali buduću snaju kako je bila tako vridna i našlingala tako lipi otarak. Kada su bunar okitile, odlaze pjevajući: Zbogom ostaj Jelo, Zbogom ostaj vita Jelo! Na Cvjetnu nedjelju ovaj drinak i maca nosi se na posvetu u crkvu. Na Veliki četvrtak ove posvećene grančice se stavljaju na poklopac gdje se kuha meso koje će se jesti na Uskrs. Na kraju se grančice stavljaju za rogove krovišta kuće, u voćnjak i vrtove jer se vjeruje da to prvo proljetno cvijeće sadrži vitalnu snagu koja se prenosi na dom i sve živo u njemu. Autor teksta: nastavnica i voditeljica Barica Lučić |
Osnovna škola Augusta Šenoe Gundinci |