Na zajednički izlet krenuli smo u ranim jutarnjim satima udobnim turističkim autobusima. Svaka je grupa bila u pratnji jednoga turističkoga vodiča koji je detaljno upućivao na sve zanimljivosti i znamenitosti grada.

 Po dolasku, posjetili smo spomen muzej u Općoj bolnici Vukovar koji prikazuje sve ono što su vukovarska bolnica te medicinsko osoblje, pacijenti i ranjenici pretrpjeli u tri mjeseca razaranja i okupacije grada.

Nakon obilaska bolnice, prošli smo centrom Vukovara do znamenitoga križa na ušću Vuke u Dunav. Ondje smo zapalili svijeću za sve žrtve Domovinskoga rata. Posjetili smo Franjevački samostan i crkvu Svetog Filipa i Jakova koja je bila razrušena, a njezina obnova traje i danas.

Za vrijeme odmora uživali smo u šetnji gradom i vidjeli barokni dvorac Eltz, rodnu kuću hrvatskoga nobelovca Lavoslava Ružičke i obnovljeni gradski trg posvećen prvome hrvatskome predsjedniku.

Posjetili smo i Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata na istočnom prilazu Vukovaru. Tu su pokopane mnoge generacije Vukovara i svih krajeva Hrvatske. Središtem groblja dominira brončani križ s vječnim plamenom te 938 bijelih križeva od kojih svaki simbolizira jednu žrtvu ekshumiranu ovdje na groblju. Paljenjem svijeće odali smo počast žrtvama među kojima je i general Blago Zadro te vidjeli mnogo praznih grobova za one žrtve koje sve do danas nisu pronađene.

Svoj smo put nastavili u smjeru spomen područja Ovčara gdje su tijekom 1991. godine bili zatočeni, mučeni i ubijani hrvatski branitelji, civili, ranjenici i medicinsko osoblje. Zapaljenom  svijećom, molitvom i šutnjom prisjetili smo se njihove patnje i žrtve za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku.

Hangar na Poljoprivrednom dobru Ovčari, odakle su zarobljeni odvedeni na stratište, uređen je kao Spomen dom Ovčara, mjesto trajnoga sjećanja na masovni zločin koji se tamo dogodio.

Sve što smo vidjeli, zasigurno će ostati u trajnom sjećanju. Putovanje je pomoglo učenicima shvatiti težinu rata i posljedica koje su neizbrisive te važnost življenja u miru i slobodi.

                                                      Antonija Čeliković i Ana Blažević, 7.a