Dragi osmaši!

Priča koja je počela prije osam godina, došla je do svoga kraja. Prva slova, brojevi, zadaće, prva prijateljstva, prve petice, možda koja jedinica ... sada su samo drage uspomene. Sigurno je u ovih osam godina osnovnoškolskog školovanja bilo i onih manje lijepih uspomena, ali i one su sastavni dio odrastanje. Već i činjenica da ste jedina generacija učenika u povijesti škole koji ste školsku godinu završili na daljinu, od kuće, neka vam bude na ponos jer ste se hrabro nosili i s tim neočekivanim izazovom.

Ono što su vas naučili vaši učitelji i mi svi skupa u školi, nastavite uspješno nadograđivati u vašim srednjim školama koje će te uskoro odabrati. U zajedništvu s vašim roditeljima nastojali smo vas poučiti mnogim vrlinama koje želimo da vas prate i dalje, a to su upornost, marljivost, odgovornost, vjera u sebe i druge.

Zahvaljujem se vašim roditeljima na podršci i pomoći koju su pružali vama i nama u školi, a koja čini neophodni trokut povjerenja učenik – roditelj – škola.

I dalje ćemo pratiti vaš napredak i postignuća i nakon odlaska iz naše škole. Želimo vam da postanete dobri majstori, obrtnici, poduzetnici, zdravstveni djelatnici, učitelji, ali to neka bude promišljeni izbor vašeg budućeg zanimanja u kojem se trebate pronaći i uživati radeći i stvarajući!

Dragi osmaši, svi učitelji vaše osnovne škole od srca vam žele puno sreće u svemu što vas očekuje. Hodajte kroz život radosno. Na tom putu ponekad ćemo se opet sresti, popričati i nasmijati, tome se od srca radujemo.

S poštovanjem, vaš ravnatelj.

Prisjetimo se nekih događaja ...