Svjetski dan poezije (engl. World Poetry Day) UNESCO je proglasio 21. ožujka 1999. godine radi promicanja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta. Istaknuto je kako treba dati priznanje i poticaj nacionalnim, regionalnim i internacionalnim pjesničkim nastojanjima.

Osim što se 21. ožujka slavi Svjetski dan poezije i prvi dan proljeća, on je bitan i zato što se toga dana 1913. godine u Gorskome kotaru rodio hrvatski pjesnik, esejist, pripovjedač i kritičar Ivan Goran Kovačić.

U uvodnom dijelu sata učiteljica Kovačević odradila je s učenicima jezične vježbe kao poticaj za pjesničko stvaralaštvo, a zatim je uslijedio pisanje zajedničkih pjesama. Naslovi te prvi stihovi bili su određeni unaprijed. Kad bi učenik napisao novi stih, pjesmu bi poslao učeniku do sebe i tako redom se nizao stih do stiha.

Na kraju radionice učenici su čitali pjesme stvorene zajedničkim snagama. Neki su pronašli pjesnika koji se duboko skrivao u njima. Uvidjeli su da pjesništvo nije lako, ali uz malo truda mogu nastati predivne pjesme. U nastavku pročitajte nekoliko najuspješnih.

Novinarska skupina škole

VODA JE IZVOR ŽIVOTA

Iz dubine Zemlje bistra voda teče,

bez nje mi živjeti ne bismo mogli.

Ona je naša najveća potreba,

jer bez nje se ne može.

Bez te tekućine ne mogu,

ni danju ni noću.

Kud god idem

sa sobom nosim vodu,

čistu i kristalnu,

volimo je piti svi.

VELIČANSTVENI PLANET

U svemiru postoji jedan planet,

sav plav, zelen i zlatan,

jako je velik i elegantan.

Okreće se oko Sunca,

Zemlja, to je!

Svi je vole.

Puna je života,

puna je ljepote,

puna veselja,

i dobrote.

JEDNOM KAD ODRASTEM

Jednom kad odrastem

bit ću učiteljica,

bit ću doktorica.

Voljela bih biti dobar čovjek,

voljela bih biti jako ljubazna.

Nadam se da ću uspjeti u svome cilju.

Za sada, volim biti dijete,

jer to je najljepše doba.

Jednom kad odrastem,

bit ću sretan i vesel čovjek.