Nacional-socijalizam slavenske je narode učinio bezvrijednima dodjeljujući im ulogu budućih robova germanskih gospodara, dok je Židovima i Romima namijenio potpuno istrjebljenje. Sustavni progoni Židova započinju 1933. godine dolaskom nacista na vlast, paljenjem Reichstaga i usvajanjem Nürnberških zakona po kojima Židovi postaju građani drugoga reda javno obilježeni Davidovom zvijezdom.                    

U Kristalnoj noći 1938. započela je bjesomučna hajka na Židove paljenjem židovskih sinagoga, uništavanjem njihovih banaka i dućana te prvim masovnim uhićenjima i ubojstvima. Napustivši različite prijašnje planove rješavanja židovskoga pitanja, Hitler od ljeta 1941. započinje tzv. Konačno rješenje židovskoga pitanja: potpuno istrjebljenje Židova. Milijuni Židova iz okupirane Europe ubijeni su ili nagurani u teretne vagone bez hrane, vode i osnovnih higijenskih potreba. Prebačeni su u koncentracijske logore. U provođenju su plana likvidacije Židova naciste u osvojenim zemljama podržavale kvislinške države, a među njima i ustaška tvorevina Nezavisna Država Hrvatska na čelu s poglavnikom Antom Pavelićem. Na temelju nacističke odluke osnovani su posebni koncentracijski logori te logori smrti. Dok su u sabirnim logorima zatvorenici radili, jedina funkcija logora smrti bilo je sustavno istrjebljivanje zatvorenika, najčešće uz pomoć visokosofisticirane organizacije. Logori smrti osnivani su ponajviše na područjima okupirane Poljske: Auschwitz, Bürkenau, Treblinka, Majdanek, Sobibor, Izbica i dr. Dio deportiranih, najčešće žene, djeca i starci, pri dolasku u logore odmah su ubijeni, dok je dio privremeno ostavljen na životu kao robovska radna snaga: da bi umrli od iscrpljenosti ili bili odmah ubijeni.    

Sa svim drugim skupinama koje su bile istrjebljivane broj žrtava holokausta procjenjuje se na 9-11 milijuna, iako neke procjene idu i do 26 milijuna. Demografska slika Europe potpuno je izmijenjena, jer su u Istočnoj i Srednjoj Europi židovske zajednice prestale postojati. Najveći broj preživjelih emigrirao je u SAD i Palestinu, gdje je 1947. stvorena židovska država Izrael.    

Holokaust je predstavljao veliki šok za tadašnju zapadnu civilizaciju. Mnogi su se teško mirili s tim da je ubijanje u takvom opsegu i s takvom brutalnošću moguće u dvadesetom stoljeću, pogotovo kada dolazi od tako napredne i civilizirane države kao što je Njemačka. Još se teže bilo pomiriti s činjenicom da su u svrhu tog projekta korištena najmodernija postignuća znanosti. Zato se holokaust često opisuje kao jedinstven događaj u svjetskoj povijesti, odnosno odgovornost za njega pripisuje se ograničenom broju ljudi – najčešće samom Adolfu Hitleru i uskom krugu njegovih pristaša. Pripisuje se i specifičnom spletu okolnosti za koje je malo vjerojatno da će se ikada ponoviti. Odgovornost je na nama i na budućim naraštajima ustrajati u borbi protiv rasizma, militarizma i svih drugih oblika ljudskoga nasilja i ugnjetavanja.

                                                                                                Anica Marković