U holu škole uređen je prigodni pano Vukovar – 18 godina poslije. Na satu povijesti i satu razrednika bilo je puno govora o ratnom razdoblju i patnji hrvatskog naroda, posebno o herojstvu stanovnika Vukovara. Stariji učenici imali su priliku pogledati dokumentarni film Vukovar 1991., doniran od strane našeg Ministarstva. U školskoj je knjižnici priređena izložba kojom su prikazane najvažnije građevine grada Vukovara – prije i poslije rata.

Pridruživanjem spomen akciji I u mom gradu Vukovar svijetli i paljenjem svijeća na prozorskim daskama škole i domova odali su počast za sve žrtve koji su svoj život podarili za domovinu.

Učenici 4.b razreda i njihova učiteljica Elizabeta Arić pisali su pisma Vukovaru u kojima su izrazili zahvalnost za junaštvo i žrtvu, ali i duboko suosjećanje prema Domovinskom ratu.

Pismo Vukovaru!

Vukovaru, heroju naš! Znam puno toga što Ti se događalo. Bilo je puno tuge, puno stradalih ljudi i djece. Znam da puno tvojih stanovnika i danas pati. Razrušene kuće, ulice, škole, bolnica… pobuđuju veliku tugu u meni. Samo da još nešto dodam – puno hvala svima koji su branili Hrvatsku. VOLIM TE, VUKOVARU!

                                                                                         Ana Kolaković, 4.b

Pismo Vukovaru!

Dragi Vukovaru! Znam da patiš, ali sigurno ćeš jednoga dana biti kao i svi ostali gradovi. Samo sam Ti htjela reći da te jako volim. Mislim da si Ti jedan poseban spomenik Republike Hrvatske.

                                                                                           Gita Dević, 4.b

Pismo Vukovaru!

Dragi grade Vukovaru! Jako mi je žao što Ti se morao dogoditi rat. To nisi Ti htio, već drugi. Dok su jedni branili svoju domovinu, drugi su nevini umirali. Bila je to borba između dobra i zla. Moji osjećaji pobuđuju tugu, plač i sve ostalo što je tužno. Volim Vukovar jer stoji u mom malom, snažnom srcu. Jako se ponosim tobom.

                                                                                       Gabrijela Marčević, 4.b