Patkograd se smjestio na obje strane obale vijugave rijeke i ljeti bi u njemu bilo i previše bučno. Moglo se tu uvijek čuti veselo kvakanje i graja patkica koje su se brčkale u vodi. Lako je ljeti, ali sada  je kasna jesen. Antun gleda kroz prozor i nimalo se ne veseli jeseni, sve je tmurno i sivo. I tako su se jednog dana s neba počele spuštati lake bijele snježne pahuljice. Savršeno vrijeme da sve patke izvuku svoje klizaljke i krenu na klizalište, ali i da se Antun pokaže pred susjedom Kržuljicom. Nepredvidivim spletom okolnosti, sramežljivi Antun postaje junakom cijele priče! U priči autor nas podsjeća da istinska radost nisu najdragocjenije klizaljke, već ljubav i povezanost među ljudima svijeta, bez obzira na to koliko oni bili različiti.