Mali su učenici sneni u školu ujutro krenuli i putem kao obično malo zjevnuli.. Tri sata su odradili: čitali, pisali, matematiku žvakali i igrokaz o zaboravljivom zecu pročitali. Posljednji sat u jutarnjoj smjeni, a prvi u poslijepodnevnoj, sat razrednika je zajednički  bio i malim učenicima čudo donio.

Kada su učenici u krug veliki u učionicu sjeli, začuo se zečji glas neki..

Pjesmicu su začuli „ Ide zeka iz daleka …“  i hop,hop eto ti velikog žutog zeca u učionicu skok!

U učionicu skočio i pismo donio, djeci na čitanje dao, da vidi tko ga je to pozvao?

Malo je putem lutao, ulice brkao, ali ipak u školu djeci stigao, i naravno u košarici nešto donio.

Učenici su dobri bili pa su Uskršnjem zecu igrokaz i pjesmice priredili.

On je učionicom skakutao, njuškicom frktao,  ali i pažljivo učenike slušao.

Na kraju je zaključke donio i ipak im poklončiće podijelio.

Olovku jednu sa tiskanim slovima ZEKO, bananicu slasnu i poruku jasnu.

Zločesti biti i ništa ne učiti. Učitelje i roditelje nikako ne slušati, svakojake nestašluke raditi.

Ili se možda zabuni malo, ali neka mu bude za sada tako. ;)

Da učitelji  žalosni  ne bi bili i oni su  po pisanicu uskrsnu dobili.

Na kraju se svi skupa fotografirali i ponovno lijepu pjesmicu zapjevali, kako bi zeku na put otpratili i drugoj dobroj djeci poslali.