2016-06-06 12:13:29

ŠKOLA U PRIRODI – HRVATSKO ZAGORJE - 29. svibnja – 1. lipnja 2016.

Napokon je došao i taj dugo iščekivani dan, 29 svibnja! Učenici su u pratnji roditelja polako pristizali na dogovoreno mjesto, a za sobom su vukli velike šarene torbe. Bilo je tu „friško“ ošišanih glava i novih odjevnih kombinacija, a kod svih se u očima naziralo uzbuđenje (pssst, kod nekih i mali strah).

Sve skupa 20 učenika, od toga 11 iz 4.a i 9 iz 4.b (12 djevojčica i 8 dječaka).

U pratnji učenika nas dvije učiteljice Rina Librenjak (4.a) i Bosiljka Ćukušić (4.b) te turistička pratiteljica Ivana Grubišić, predstavnica agencije Plautila.

U autobusu nas je dočekao vozač Alen i 37 udobnih sjedala. Ravnateljica nam je zaželjela sreću te se pridružila roditeljima koji su nam mahali.

Fotografije možete pogledati u fotogaleriji.

 

U 7h i 30 min smo krenuli prema autocesti. Naše prvo odredište Lika i Smiljan, rodno mjesto velikog izumitelja Nikole Tesle. Prvo smo posjetili crkvu sv. Petra i Pavla u kojoj je Nikola Tesla kršten  i gdje je njegov otac bio svećenik. Poslije smo obišli njegovu rodnu kuću koja je pretvorena u muzej i ispitnu stanicu u kojoj su učenici sudjelovali u pokusu bežičnog prijenosa električne energije. Ipak, najdraže od svega učenicima je bio park s neobičnim spravama.

Sljedeća stanica, Ogulin, rodno mjesto Ivane Brlić Mažuranić. Ispred Ivanine kuće nas je dočekala „žena ribara Palunke“ koja nas je provela kroz neobičnu šumu. Tu smo slušali Ivanine priče,  gledali crtani film o njenom životu i pričali s duhom u čarobnom zrcalu. Nakon kratke šetnje došli smo i do Đulinog ponora gdje smo čuli priču o nesretnoj ljubavi. Odmorili smo se i marendali u obližnjem parku.

U autobusu smo se počeli dogovarati o kupanju u bazenu, ali nam je gužva na cesti pokvarila planove. Već pomalo iznervirani, učenici su imali svakakve ideje pa i to da iziđemo na autocesti i do Trakošćana, koji je udaljen desetak kilometara, prošećemo.  Stigli smo malo iza 19 sati.

Hotel Trakošćan je zadovoljio i najzahtjevnije. Smješteni smo na prvom katu , u dvokrevetne i trokrevetne sobe. Za večeru su djeca mogla birati jelo. Švedski stol je za neke bio novost pa su se učiteljice potrudile da oni manje snalažljivi ne ostanu gladni.  Iza večere je Ivana dogovorila disko, plan je biranje najboljih plesača. Djevojčice su se pokazale kao prave plesačice, a dečki su bili više promatrači i kao i uvijek, veliki kritičari.  Već prvu večer dijelile su se diplome, najbolja plesačica bila je Ivana Z.M. (4.a), a djevojčice iz 4.b pobijedile su u grupnom plesu. Ako mislite da su nakon toga djeca bila umorna, griješite, imali su energije i za „pidžama party“.  U ponoć su učenici trebali biti u svojim sobama. Još dugo su pokušavali prevariti nas tri čuvarice, ali kad su vidjeli da više nema trčanja po hodnicima i sobama, zadovoljili su se gledanjem televizije i pričanjem.

Drugi dan se većina probudila prije dogovora i nakon doručka smo krenuli prema Varaždinu, središtu Varaždinske županije. Brežuljci i vožnja oko njih kod nekih je izazvala problemčiće s mučninom. U Varaždinu nas je dočekao lokalni vodič koji nam je pokazao lijepo varaždinsko groblje te ispričao zanimljive priče o njemu. Obišli smo gradski centar, vidjeli palaču Sermage, Grgura Ninskog kojem smo dotakli palac, gradsku vijećnicu… Na Trgu tradicijskih obrta upoznali smo neke stare zanate i vidjeli kovača koji kuje medaljone, posjetili varaždinsku katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo i na kraju i prošetali do tvrđave Stari grad.

Ručali smo u Gusakovcu, na seoskom imanju u Lojzekovoj hiži. Imanje je uređeno u etno stilu. Nakon ručka djeca su uživala u igri loptom, ljuljačkama i klackalicama.

Sljedeća stanica, Marija Bistrica. Tu smo najprije posjetili radnju u kojoj nam je majstor licitara prezentirao način izrade licitarskih srca. Odmorili smo se, kušali medenjake i dobili po jedno licitarsko srce. Poslije smo obišli naše nacionalno marijansko svetište, poznato po Majci Božjoj Bistričkoj koja je neobična jer je crna.

 Nakon kratke vožnje došli smo u Gornju Stubicu i posjetili Muzej seljačkih buna. Tu smo čuli priču o borbi kmetova protiv feudalaca, okrutnosti Franje Tahija i hrabrosti Matije Gupca. Slikali smo se kod spomenika Matiji Gupcu i krenuli natrag u hotel. Večera je trajala kratko jer trebalo je dotjerati frizure, u disku će se birati najbolja. Ana Ć. (4.b) je po izboru žirija imala najbolju frizuru, a najbolje pjevačice bile su Andrea, Barbara i Marta, učenice 4.a. Neki učenici su osjećali umor i brzo zaspali, a neki su još imali energije pa su poželjeli u ponoć u hotelu igrati nogomet.

Treći dan je rezerviran za upoznavanje grada Zagreba. Sve mora proći po planu, ne smije se kasniti jer samo tako će biti vremena za bazen. Tehnički muzej se svidio svima. Vidjeli smo odjele: Vatrogastvo, Osnove poljodjelstva i rudarstva, Astronautika s planetarijem, Prometna sredstva.

Puni dojmova krenuli smo u razgled grada. Naš vodič Dorijan je bio jasan i brz. U gradu je bila gužva jer je upravo taj dan bio Dan grada Zagreba. Posjetili smo katedralu, Dolac, Kamenita vrata, Trg i crkvu sv. Marka. Na Trg bana Josipa Jelačića je do nas domarširala Počasna satnija Kravat-pukovnije. Praćeni zvukovima bubnja krenuli smo u Maksimir. U istoimenom restoranu smo se odmorili i najeli. Žurili smo jer još trebamo obići ZOO vrt. U ZOO vrtu je bilo zabavno, ali djeca su željela što prije natrag u hotel kako bi se stigli osvježiti u bazenu. Kupanje je bilo ludo i nezaboravno, nekima i najljepši dio ekskurzije. Zadnju večer u disku birali su se miss i mister. Misica je postala Marta M. (4.a), a mister Josip B. (4.b).

            Zadnji dan nam je brzo stigao. Već ujutro smo se pozdravili sa sobama i sa stvarima krenuli do recepcije. Nakon doručka smo krenuli prema Krapini. Tu smo posjetili Muzej krapinskih neandertalaca. Muzej je prepun multimedijskih i drugih sadržaja te se učenicima svidio. Za zadnji posjet smo ostavili ono što nam je bilo najbliže, dvorac Trakošćan. Uklopljen u prirodu zadivio nas je i dvorac i šetnja uz jezero u kojem se vidi njegov odraz. Ručali smo u „našem“ hotelu.

            Već pomalo umorni ukrcali smo se u autobus i krenuli prema Dicmu.  U autobusu su djevojčice imale svoj mali koncert i zabavile nas pjevanjem. Ispred škole smo stigli u 20h i 45 min gdje su nas dočekali roditelji. Djeca su se pozdravila s Ivanom koja im je prirasla srcu i  potrčala roditeljima.

Ova četiri protekla dana bila su prava škola u prirodi i ono što se tu naučilo  ostat će zauvijek u dječjim glavama.  

Zapisnik sastavila: Rina Librenjak


Osnovna škola Ante Starčevića Dicmo