2019-12-16 23:12:44 Zbornik „Na koljenima djeda i bake“ Prošle školske godine Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije organizirao je natječaj literarnih i likovnih radova učenika osnovnih i srednjih škola na temu „Na koljenima djeda i bake“. Natječaj je pobudio velik interes i naših učenika. Dva prosudbena povjerenstva odabrali su najbolje radove, a na naše veliko zadovoljstvo, među njima su i radovi naših učenika. U kategoriji najboljih likovnih radova od 1. do 4. razreda, nagrađen je rad učenika Gabrijela Stojanaca, 4. r. U kategoriji najboljih likovnih radova od 5. do 8. razreda, nagrađen je rad učenice Ane Marketić, 5.r. Odabrani radovi učenika objavljeni su u Zborniku „Na koljenima djeda i bake“. Čitajući i promatrajući njihove radove, možete se sami uvjeriti o posebnoj povezanosti s djedom i bakom te o ljubavi koju za njih osjećaju. Slike sa svečane promocije zbornika možete pogledati u fotogaleriji. Literarni radovi naših učenika koji su uvršteni u Zbornik: MOJA BAKA Moja baka zove se Marija. Ima prelijepe smeđe oči poput poorane zemlje.Ona ima šezdeset i četiri godine.Visoka je i ima crnu kosu.Uvijek je odjevena u haljinu. Kad mama ide raditi baka nas čuva svaki dan.Kad se vratim iz škole ja i moja baka zajedno radimo palačinke.Moja baka Marija jako je dobra i uvijek mi pomaže. Kad dođe skočim i čvrsto je zagrlim. Ona bude jako sretna i kaže mi kako te ne bih voljela. Tužna je zbog smrti sestre pa je često nađem uplakanu. Često me vodi u crkvu. Jako mi je drago što imam takvu baku. Učenica: Veronika Blažević, 2. a Mentor: Anđa Žanko
U ZAGRLJAJU BAKA I NA KOLJENU DJEDA Ja imam dvije bake i jednog djeda. Moja baka Kristijana živi pokraj mene. S njom sam provela cijeli život. Često sam spavala s njom kad bi moji roditelji išli na put. Kao mala sam s njom učila moliti Anđele čuvaru, najljepše sam se osjećala u njenom zagrljaju kad bi me ona svojim hrapavim, ali nježnim rukama gladila po licu. Moja druga baka zove se Ana kao i ja. Ime sam dobila po njoj. Nju vidim jednom tjedno. Uz njenu pomoć naučila sam hodati. Pri svakom susretu me zagrli i poljubi. Kad je umorna ja joj pomažem oko životinja. Dok ona hrani koze ja se brinem oko malenih kozlića.Moj djed po imenu Ivan voli šetati. Uvijek bi s njim išla na Mosor. Naučio me sve tajne prirode. Naučila sam nazive cvijeća kojeg smo brali po krševitom Mosoru čuvajući koze. Na putu bi pričali o svemu, a djed je volio dijeliti savjete jer sam ja poslušno upijala njegove riječi. Moj djed je završio u bolnici, bilo mi je skroz čudno bez djeda i njegovih priča. Onda sam ga odlučila posjetiti. Bio je sav tmuran, kad me ugledao počeo je plakati. Uskočila sam mu u zagrljaj i počela plakati. Djed se ubrzo oporavio i došao kući ali više nismo odlazili na naše šetnje jer je djed postao star i noge ga više nisu tako služile. Kad dođem kod njega sjednem mu u krilo i razgovaramo. Jako volim svoje bake i djeda, jer sam s njima prolazila najuzbudljivije i najtužnije trenutke. Učenica:Ana Silić 4.a Mentor: Gordana Rogulj
ODRASTAO SAM S DJEDOM I BAKOM Moja baka je žena jaka. Ona kaže nema starosti i da je još u cvijetu mladosti. Pričala mi baka kako je djed došao na silo i njome se svidio. Došlo je vrijeme janjaca za klanje jer je nastupilo njihovo vjenčanje. Voljeli se oni žarko, a Bog im dao onu koju zovem majko. Moja baka težak je život imala i suzu na licu kad me prvi put u naručje primila. Moj je djed najbolji na svijetu, misli on na me, uvijek kad sam u pokretu. Nisam razumio kad sam bio mali da bi za mene oni život dali. Ja ih jako volim i svake večeri za njihovo zdravlje se molim. Kad im život bude pri kraju, molit ću Boga da budu u raju. Ako zapaljene budu uspomene, djed i baka bit će dio mene. Učenik: Josip Batarelo,5a Mentor: Anđela Barać
MOJ DJED Moj se djed zvao Ante. Bio je srednje visine i normalne težine. Njegove su ruke kad je trebalo bile i snažne i nježne. Njegova je kosa bila bijela kao pahuljice snijega. U njegovim se smeđim očima vidjela svjetlost i dobrota.Moj je djed bio dobar, vrijedan i pristojan čovjek. Volio se šaliti, a znao je biti i jako ozbiljan. Kad sam bio mali, često me vodio i dovodio iz vrtića. Ja jako volim svog djeda i znam da i on voli mene. Samo mi je žao što ga više ne mogu vidjeti. Učenik: Lovre Žuro,3.b Mentor: Bosiljka Ćukušić
MOJ DIDA Moga dida kosti bole i kad te vidi iz daleka ne zna ko je. Njegove ruke stare, sve su popravljale. Na misi bi prije svakoj bija dok se nije razbolija. Cilu kuću bi zabavija kad bi svoje priče ispovida. Sad ništa ne može i moli da mu neko pomože. Želim da se vrime vrati kad smo skupa karte igrali. I zato, dide moj, da se zdravlje k tebi vrati, moli Boga unuk tvoj.
Učenik: Ivan Zebić,8.a Mentor:Anđela Barać
MOJA BAKA, MOJE SUNCE Svoju baku volim jer mi priča lijepe priče. Kad sam tužna ona me zagrli i bude mi lakše i kada sam sama kod kuće ona dođe i usreći me. Prava je anđeoska baka. Ima toplo srce poput vatre i ona je baš kao moja druga mama. Zanimljivo je da je moj tata naslijedio njenu narav. Oboje su jako tvrdoglavi. Na primjer, kada moja baka njemu kaže da nešto učini, on kaže da neće jer misli da to nešto što mu ona kaže nije njegov posao. Tako je cijeli dan prepiru i nitko ne želi popustiti. Moja baka voli nositi crno. Šalimo se s njom da onda izgleda mršavije. Ona je moja jedina baka i zato je volim najviše na svijetu.
Učenica: Dora Blajić Mentori: Sanja Štrk i don Petar Dukić Razred: 3.PŠ Krušvar
MOJ DJED Imam samo jednog djeda. On me ohrabruje i pazi. Njegova ljubav je neopisiva. Nikad nije vikao na mene. Kad ga vidim , čini mi se kao da sam vidjela anđela koji me obasjava svojom svjetlošću. Kada sam tužna uvijek me uspije nasmijati. Njegovo srce je veliko kao veliko polje. Uvijek s njim provodim vrijeme. Kada padne snijeg zajedno pravimo snjegovića, dok baka kuha mirisan i topao ručak. Često šetamo njegovim voćnjakom, beremo jabuke i kruške. Voćnjak je prepun raznih voćaka. Djed me čvrsto drži za ruku i pokazuje voćke. Često sam skrivećki odlazila u voćnjak i brala jabuke. Kada bi djed saznao samo bi se blago nasmiješio. Oduvijek sam voljela taj voćnjak i mog djeda u njemu. Znam da prava čarolija ne postoji , no ona u mom djedu zaista postoji. Učenica:Antonela Radanović 4.a Mentor: Gordana Rogulj
NA MOG NONA SJEĆA ME VINOGRAD Moj vinograd sad više nije u dobrom stanju, ali imam sjećanja kad sam bila mala, kad sam tamo stalno stala. Po cijele dane bila bi s nonom u vinogradu, igrali se i jeli ukusno grožđe. Bili smo jako sretni i veseli. Sjećam se najljepših dana tamo kad bi s nonom lovila muhe i pokazivala mu plesne pokrete. To su bila lijepa, lijepa vremena. Nona više nema, otišao je na put bez povratka. Danas do tamo je put zarastao, nema više te čarolije pa se mogu samo prisjećati i u srcu čuvati uspomene. Leonarda Vidan 4. a Mentor: Gordana Rogulj MOJ DJED Moj djed zove se Jakov. Živi u selu Lučane pokraj Sinja. Živi u kući s bakom, ujkom i ujnom. Često ga posjećujemo vikendom. Jako se veseli našem dolasku. Moj djed priča vesele priče pa me nasmijava. Ponekad me vozi autom da se provozamo po Cetinskom kraju. On je lovac i lovi divlje životinje u šumi. Ima mnogo lovačkih pasaq, a meni se to sviđa. Volim igrati s njim nogomet i šetati po prirodi.
Toni Blajić, 4.r. Mentor: Jelena Murat MOJA BAKA Moja baka me voli najviše na svijetu. Moja baka radi mene čisti, pere, radi, a tako malo voli ići na more. Nije joj mrska niti mala šalica kave. Sprema mi skoro svaki dan palačinke, pizzu, razne kolače, pa i torte. Ona radi u bolnici kao čistačica. Nikad na me ne viče niti me udara ili kažnjava. Volim je. Lana Ćukušić, 2.r. Mentor: Jelena Murat |
Osnovna škola Ante Starčevića Dicmo |