Bajke su jedan od najstarijih književnih oblika koji ima svoje izvorište u usmenom stvaralaštvu, a od tada pa do danas nas rečenicom Bilo jednom davno pozivaju da odlutamo u njihov čudesan svijet.

Bajke rado i najviše čitaju djeca, sama ili im čitaju odrasli, imaju veliku odgojnu ulogu u formiranju ličnosti djeteta, a njihovim se čitanjem poboljšava pamćenje, sposobnost razmišljanja te intelektualni razvoj djece. U njima vrlo često uživaju i odrasli. Poseban užitak je i slušanje bajki uz dobre pripovjedače, a to mogu biti mama i tata, baka i djed, učitelji, odgojitelji, knjižničari…

Na koji se god način susreli s bajkom, ona će nas uvijek oplemeniti, učiti, preispitivati, ohrabriti i naglasiti da iako znamo da je stvarni svijet takav kakav jest i da sve priče ne završavaju sretno, ali bajka tvrdi da se iz slame našeg svijeta doista može ispresti zlato i to nam je umijeće baš po volji.  

U svom odrastanju ni jedno dijete ne bi smjelo ostati uskraćeno za doživljaj bajke te je upravo zbog toga nastao Svjetski dan pričanja bajki kojeg smo i mi obilježili čitajući Crvenkapicu Jacoba i Wilhelma Grimma.

Nakon čitanja klasične bajke i razgovora s učenicima o doživljaju pročitanog, poslušali smo i Crvenkapicu na drugačiji način, šaljiv tekst u kojem autorica preispituje događaje s kojima se susrećemo čitajući bajku.

Učenici su zatim pogledali zanimljivu Interaktivnu Crvenkapicu u elektroničkom obliku, gdje su sami mogli oblikovati nastavke priče i sudjelovati u njenom tijeku.

Ta ih je aktivnost dodatno motivirala za sljedeći zadatak – samostalno napisati svoju Izokrenutu Crvenkapicu.

“Ako želite da djeca budu pametna, čitajte im bajke. Ako želite da budu još pametnija, čitajte im još bajki.”

Albert Einstein