Učenike prvog razreda u školskoj je knjižnici dočekala njihova knjižničarka Anja i nakon ponovnog predstavljanja učenici su s knjižničarkom razgovarali o tome zašto se knjižnica zove baš knjižnica, što se u njoj sve nalazi (uz knjige, naravno) te što sve u njoj možemo raditi.

Utvrdili smo da i knjižnica ima svoj knjižnični bonton, pravila ponašanja u knjižnici, koje je za učenike knjižničarka pripremila na stolu broj 1. Učenici su s lakoćom prepoznali što se u knjižnici smije raditi i što se ne smije raditi.

Zatim smo se uputili na stol broj 2. s idućom aktivnošću. Učenici su mogli ondje vidjeti, prolistati i usporediti različite vrste tiskovina. Naučili su razlikovati knjigu, slikovnicu i časopis za djecu, ali i slikovnicu od stručne knjige. Saznali su i gdje u knjižnici mogu pronaći navedene knjige.

Istaknuli smo da je knjižnica ipak ponajprije dom knjigama te da se u njoj ponajviše čita ili… sluša priča. Upravo zbog toga ovaj naš prvi susret obilježili smo i čitanjem priče Vuk koji nije volio čitati, autorice Orianne Lallemand. Učenike se dojmilo upravo to što je Vuk, sakupljajući izgubljene knjige i upoznavajući glavne književne junake te sudjelujući u njihovim pustolovinama, zavolio čitanje i prepoznao knjigu kao mjesto gdje će pronaći odgovore na svoja brojna pitanja.

Knjižničarka je upitala učenike koja oni pitanja imaju i što bi voljeli saznati, a zatim ih je uputila na stol s posljednjom, trećom, aktivnošću gdje su spremne čekale njihove članske iskaznice.

Pomogavši im pronaći njihove prve knjige koje ih zanimaju – o nogometu, o vilama, o princezama, oceanima… zadužila im je izabrane knjige i pozdravila s osmijehom na licima do sljedećeg susreta uz neku novu priču!