Osnovna škola Bakar

1. Povećanje brzine razvoja, brže prolaženje kroz pojedina razvojna razdoblja i ranije dosezanje određene razine neke tjelesne ili psihol. funkcije. – Školska akceleracija, oblik potpore darovitim učenicima, u kojih je prisutna akceleracija intelektualnih sposobnosti. Najčešće se ostvaruje: ranijim polaskom u školu, bržim završavanjem razreda, napredovanjem po individualnom programu i ranijim upisom na fakultet.

2. U fizici, promjena brzine u vremenu. (UBRZANJE)

Osoba koja pomaže ili opslužuje glavnog nositelja posla, u različitim strukovnim djelatnostima; pomoćnik (suradnik profesora ili predstojnika sveučilišne katedre, ili suradnik u kojoj drugoj znanstvenoj ustanovi, u kinematografiji, na televiziji i dr.).

Proces odgajanja, odgoj, prenošenje općih i radnih iskustava, znanja, društv. normi i vrijednosti s prethodnih naraštaja na mlađe (s roditelja na djecu, odgojitelja na odgajanike), kao stečevinu ljudske kulture i civilizacije radi razvoja i obogaćivanja ljudskoga društva. Edukacija je temeljni uvjet postojanja i opstanka ljudske zajednice. Na individualnoj razini obuhvaća proces stjecanja znanja, umijeća i navika, razvijanje tjelesnih, intelektualnih, moralnih, estetskih i radnih sposobnosti i dr. Neki psiholozi određuju je kao širi rodni pojam za odgoj i obrazovanje.

Različite djelatnosti učenika i nastavnika u školi kao dio odgojno-obrazovne strukture njezina rada. Organizirane su prema slobodnom izboru, osobnim sklonostima i stvaralačkom izražavanju individualnosti učenika izvan redovite, izborne ili fakultativne nastave. Program se izvodi u različitim skupinama, sekcijama, klubovima i udrugama športsko-rekreativne, kulturno-umj., znanstveno-istraživačke, stručno-tehničke i proizvodno-gosp. naravi. Izvannastavne aktivnosti način su uspješna odgoja i socijalizacije te kulture provođenja slobodnoga vremena učenika u školi.

Djelatnosti učenika izvan škole što ih organiziraju različite ustanove, udruge, privatne tvrtke, klubovi te pojedinci radi zadovoljenja pojedinačnih potreba djece i mladeži, a koje se ne mogu ostvariti u redovitoj školi. Osim zabavnih i rekreativnih sadržaja, izvanškolske aktivnosti pružaju mogućnosti dodatnoga stjecanja znanja i vještina (npr. učenja stranih jezika, umjetničkog, glazbenog i sl. obrazovanja), koje redovito školovanje ne pruža u dovoljnoj mjeri. Osobito su pogodne za djecu s posebnim potrebama (nadarenima i hendikepiranima).

Tijek, slijed, kretanje nekoga ljudskoga životnog procesa, pa se prema tomu izvornom značenju i danas upotrebljava lat. sintagma curriculum vitae. Taj je pojam unesen u pedagogiju u srednjem vijeku u određivanju slijeda učenja tzv. sedam slobodnih vještina, pa se u povijesti pedagogije pojam curriculuma vrlo dugo svodio samo na nastavni plan i program. Suvremeni pojam curriculuma, u pedagoškom kontekstu, znači strategiju reforme škole, a obuhvaća ove komponente i njihov slijed: a) analizu društv. situacije i utvrđivanje društv. potreba u odgoju i obrazovanju; b) programiranje odgoja i obrazovanja na temelju utvrđenih društv. potreba; c) planiranje i pripremanje odgoja i obrazovanja u primjerenom škol. sustavu (materijalnome i personalnome); d) realizaciju odgoja i obrazovanja prema planu; e) vrjednovanje sveukupnoga kurikularnoga ciklusa, tako da se u novi ciklus unesu izmjene, dopune i inovacije. Suvremeno je značenje curriculuma razgranato, pa se provodi njegovo razlikovanje s posebnim varijantama, npr. veliki i mali curriculum, makrocurriculum i mikrocurriculum, opći i specijalni, zatvoreni i otvoreni, idealni i izvedbeni, centralizirani i decentralizirani, širi i uži i dr.

(franc. lecture < kasnolat. lectura), čitanje; ono što se čita, štivo (zabavna, laka, popodnevna, uzbudljiva, i dr. lektira). Školska lektira obuhvaća dopunsko (obvezno) štivo iz književnosti i dr. nastavnih predmeta. Propisani popis knjiž. djela primjerenih dobi učenika sastavlja se za svaki razred. Djela se odabiru prema knjiž. vrijednosti, vrsti i snazi poruka, a učenici ih trebaju pročitati i analizirati, tumačiti piščeve stvaralačke motive i poruke, uživljavati se u vrijeme nastanka djela i sl. Lektira je važan dio nastave materinskog jezika. Čitanjem lektire učenike se usmjerava na samostalno služenje knjigom, razvija se interes i navika čitanja, bogati se rječnik i izoštrava kriterij osobnog odabira i pristupa knjizi.

Stručnjak koji se bavi prevencijom, otkrivanjem, dijagnosticiranjem i rehabilitacijom osoba s verbalnim (glasovno-jezično-govornim poremećajima) i neverbalnim poremećajima komunikacije. Logoped se bavi i rehabilitacijom osoba s disleksijom, disgrafijom, akalkulijom te poremećajima gutanja različitih uzročnosti, uključujući djecu predškolske i školske dobi te odrasle osobe.

Temeljni dio školskog rada u kojem se planski i organizirano provodi odgoj i obrazovanje učenika prema propisanome kurikulumu. Nastavu određuju tri glavna čimbenika (tzv. didaktički trokut): nastavni sadržaji, učenik i nastavnik.

Organizirani pedagoški proces stjecanja znanja i razvijanja spoznaje.

Pomoć učitelja ili nastavnika učeniku u procesu stjecanja znanja i razvijanja vještina. U teoriji nastave poučavanje se povezuje s aktivnošću učenja, zbog čega se te dvije aktivnosti smatraju temeljnim aktivnostima nastavnoga procesa.

Osoba koja uči uz pomoć ili uz tutorstvo iskusnije osobe (poučavatelj). U užem smislu, redoviti ili izvanredni polaznik neke odgojno-obrazovne institucije.

U najširem značenju, skup svih sustavno metodski stečenih i uobličenih znanja te djelatnost kojom se stječu takva znanja. U užem (i strožem) smislu, skup znanja dobivenih nekom od znanstvenih metoda te racionalna djelatnost predviđanja i objašnjenja pojava u okolini (znanstveno znanje) koja se ostvaruje svođenjem pojedinih pojava pod univerzalne zakone.