Izložbom su obuhvaćena 123 djela – grafički radovi, litografije u boji, drvorezi u boji, radovi u tušu, suhoj igli i olovci, akvarelu, akvatinti, gvašu, plakati i tapiserije. Osim što izložba pruža uvid u likovni opus umjetnika, njegovim načinom interpretacije uvodi nas i u umjetnički pravac nadrealizma koji je obilježio likovnu scenu polovicom 30-tih godina 20 stoljeća.

Izložba „Recepti za besmrtnost“ je bila prilika da razgledamo i ostale sadržaje u utvrdi Stari grad u Đurđevcu, spomeniku kulture Republike Hrvatske, te tako uz nju upoznamo i spomeničku baštinu. Tom prilikom smo od kustosa čuli „Legendu o Picokima“ u kratkim crtama, odnosno priču o opsadi turske vojske i mudrosti Đurđevčana koji ispaljuju posljednjeg pjetlića na njih. Ulama – beg i turska vojska, vjerujući da unutar zidina grada ima izobilje hrane odlaze, a žitelji ovoga grada prozvani su „Picokima“. Nakon te priče spustili smo se u prizemlje muzeja gdje smo pogledali i obišli bogate muzejsko-galerijske sadržaje i audio vizulnu prezentaciju „Legende o Picokima“ pod nazivom „Interpretacijski centar Picokijada“.

Nakon izložbe i obilaska utvrde smjestili smo se u restoran „Stari grad Đurđevac“ gdje smo ručali i osvjedočili se u bogatu i i autohtonu enogastronomsku ponudu predivnog ugostiteljskog izdanja.

Nakon ručka posjetili smo turističku atrakciju grada Đurđevca „Hrvatsku Saharu“.

Turistička atrakcija Đurđevca svakako su deve koje su smještene u pustinjskom ambijentu odmah pored utvrde Stari grad, kulturno povijesne perjanice grada Đurđevca.

Đurđica, Dina, Tomica i Romeo su svojom umiljatošću i šarmom osvojili simpatije naših učenika. Osim deva tu stanuju i mnoge druge razigrane životinje, a to su patuljaste koze, ovce, patke, tuke, magarci, poniji, ljame i autohtona perad.

Nakon Hrvatske Sahare otišli smo u razgled Đurđevačkih peska. Đurđevački peski su zadnji ostatak 12 kilometara dugog podravskog pješčanog pojasa i jedinstven su geografsko-botanički rezervat u čitavoj Europi. Riječ je o dijelu pijesaka koji se nalazi istočno od grada Đurđevaca, proglašeni su 1963. godine posebnim geografsko-botaničkim rezervatom kao lako prepoznatljivim i jedinstvenim staništem u Hrvatskoj kao »GEOGRAFSKO-BOTANIČKI REZERVAT ĐURĐEVAČKI PIJESCI«. Rezervat zauzima površinu od ukupno 19,5 ha i predstavlja jedan od posljednjih ostataka nekad prostranog 12 km dugog pojasa Podravskih pijesaka s kojeg je vjetar raznosio sitne čestice pijeska po podravskoj ravnici i zasipao okolne usjeve.

To se jako dopalo učenicima što su oni iskoristili za igru, druženje i šetnje.

I nakon cijelog dana došao je na red i povratak kućama u Bedenicu u koju smo stigli oko 17.00 sati.

                                                                                                                   Milivoj Starc, prof.

FOTOGALERIJA