Oprostila sam se s mamom na stanici i krenula. Put je bio dug, naporan i iscrpljujući, ali vrijedan sve muke. U Gorskom kotaru dočekao nas je snijeg, a u Rijeci oblačno vrijeme. Kroz Istru su nas pratili vinogradi i maslinici.  I napokon Novigrad. Na recepciji smo se upisali i rekli u kojoj smo radionici. Ja sam bila u izradbi slikovnica.

Sljedećeg jutra u osam doručkovala sam s profesoricom Marinom i s njezinim učenicima iz Donje Zeline. Nakon doručka krenuli smo u školu.
Tamo su nas dočekali naši voditelji. Moja voditeljica Sonja Ivić, autorica mnogih dječjih slikovnica, može se opisati riječima: vedra, maštovita, vesela, draga. Svaki je dan bio ispunjen radošću, maštom, smijehom, kritikama, pohvalama, ljepotom mora, novim aktivnostima i naravno radom.
Svoju slikovnicu sam dovršila za 5 dana. Tekst i slike sam morala izmisliti sama. Vrlo se ponosim svojim radom.

Ove je godine Škola stvaralaštva slavila četrdeset godina postojanja, a Novigradsko proljeće svoj dvadeset i šesti rođendan.

Dani su bili ispunjeni različitim dogodovštinama koje će uvijek ostati u mojem sjećanju. Ali sve što je lijepo kratko traje, tako i moj sedmodnevni odmor u Novigradu.

Matilda Mrazović, 7. razred