Kukuruz je u povijesti čovječanstva imao veliku ulogu, a negdje na tom povijesnom putu je netko shvatio da ukoliko zrno kukuruza stavi na visoku temperaturu ono se rasprsne i otkrije mekanu, hrskavu unutrašnjost. Kokice su se tako najprije pripremale u vrućem pijesku, mnogo prije pojave štednjaka i mikrovalnih pećnica. Razlog zbog kojeg pucaju krije se u maloj količini vode koja se nalazi u svakom zrnu. Zagrijavanjem voda prelazi u vodenu paru i stvara pritisak, tlak na unutrašnjost zrna. Kada tlak postane prevelik zrno pukne. Kokice pripremljene bez soli i na malo ulja/maslaca su vrlo zdrave. Kukuruz tj. kokice spadaju u cjelovite žitarice te su bogate vlaknima, vitaminima B1, B2, kalijem, magnezijem. Iz tog razloga su odličan izbor za one koji žude za onim hrskavim osjećajem u ustima, a traže zdraviju alternativu. Galerija slika.

Melita Bosilj, učiteljica u produženom boravku

Naša učenica Klara Levatić (3. razred) je predstavila što sve zna o kokicama.

                              Danas je svjetski dan kokica i zato opisujem kokice. 

                            One su male i okrugle kada nisu pečene, a kada su pečene onda su velike i nepravilnog oblika. Neke znaju biti jako izdužene kada se ispeku pa ja kažem da su to gigantske kokice. Meni su najfinije kokice kada ih jedem sa karamelom, ali postoje i sa čokoladom, sa soli, sa maslacem...Kada slušam kako se kokice peku zvuče kao petarde ili nekako, onako: Pum! Pum! Pum! Kada ih jedem zvuče kr, kr, kr! Meni kokice mirišu po maslacu. Možda nekome mirišu isto po maslacu, a možda nekako drugačije. Ja znam da postoji šest vrsta kukuruza i dvije vrste kokica. Vrste kukuruza za koje ja znam su smeđe, bijele, crvene i žute boje, a vrste kokica su leptir-kokice i gljiva-kokice.

                              Znate li da je potrebno 1 600 zrna kukuruza da se napuni jedna cijela šalica?