Knjižnica je bila prepuna obožavatelja djela Ante Tomića, ali čulo se i onih koji ne dijele njegovo mišljenje o potrebi rada na boljem suživotu na ovim prostorima. Priznao je da kod ljudi iz zaleđa voli njihov smisao za humor i darežljivost, a da ga smeta mržnja među narodima koja se još osjeća - „ Ako želite sebi dobro, prestat ćete mrziti“ - poručio je. Druženje je bilo jako zanimljivo,a Tomić nam je otkrio neke pojedinosti iz svoga života ( najdraži pisac mu je Mark Twain; u mladosti je slušao punk; često se vraća istim knjigama i ponovo ih čita ( G. Boccacio; Dekameron, M. Bulgakov; Majstor i Margarita)… Čitao nam je i svoje priče i do suza nasmijao sve prisutne, a i sebe pričom „Paša“ ( „ Obično se ne smijem svojim forama, ali ovo stvarno nisam dugo čitao“ cit.A.T.) Nakon predavanja izdvojio je nekoliko minuta za razgovor s učenicima naše škole.

    HVALA ŠTO STE PRONAŠLI MALO VREMENA ZA NAS. OTKRIJTE    

    NAM KAKO SE POČELI PISATI, SJEĆATE LI SE SVOJIH

Naravno da se sjećam, nije bilo davno. Počeo sam dosta kasno pisati, kad sam imao  21…23 godine. Kao i svi, u srednjoj  školi sam pisao pjesme, ali to ne bih nikome pokazaoJ Onda sam počeo pisati priče…Onda roman i to je dugo trajalo. Mislio sam: tko će doći do kraja, kako ću izgurati tih sto stranica… ?Onda sam bio strpljiv - što inače nisam - potrudio sam se biti strpljiv i … bilo je zabavno. Izmisliš neke likove i kreneš s njima u neku priču, u nekakvu avanturu.

KADA STE POČELI PISATI KOLUMNE?

Kolumne sam počeo pisati negdje u 27-oj, 28-oj godini. Uglavnom, već više od deset godina u kontinuitetu imam obavezu tjedno pisati kolumne.

POSTOJI LI KAKVA KOLUMNA KOJA JE IZAZVALA VELIKE KRITIKE ILI JE ZADIVILA ČITATELJE?

Ne znam koliko su zadivili čitatelje, ali imao sam nekoliko dobrih tekstova. Povremeno ih sakupim u neku knjigu i objavim ih i, što je nevjerojatno, ljudi koji su već čitali te tekstove u novinama, ponovo žele to kupiti kao knjigu. Imao sam nekoliko tekstova s kojima sam bio jako zadovoljan, a imam i dosta onih za koje ne želim znati da sam ih ja napisaoJ…ali to se događa kad imate takav ritam i morate puno toga napisati. Dogodi se da u svemu tome bude i neki strašan tekst

JESTE LI ZADOVOLJNI FILMOM „ ŠTO JE MUŠKARAC BEZ BRKOVA?“ KOJI JE NASTAO PO VAŠOJ KNJIZI?

Iako nisam sudjelovao u tom filmu jer nisam pisao scenarij, zadovoljan sam. Ja sam napisao roman i dao sam ga  redatelju da dalje radi. Dosta toga je mijenjao, ali to je njegovo pravo. Meni to ne smeta  jer to više nije moje djelo.

JESTE LI VOLJELI ŠKOLU KAD STE BILI MLAĐI?

Pa …nisam pretjerano.Uvijek je super kad nema školeJ Nisam čak ni pretjerano volio učiti, a nisam imao ni neki pretjerani uspjeh. OK sam bio.

ŠTO BISTE PORUČILI UČENICIMA OŠ BENKOVAC KOJI SE ŽELE BAVITI PISANJEM?

Neka pokušaju napisati nešto što bi i sami željeli čitati i neka dok pišu razmišljaju tko će to čitati i zašto bi to čitao.To je uvijek glavno pitanje.Neki pišu i misle da je to nešto što oni rade za sebe. Ja mislim da je pisanje nešto gdje moraš podijeliti svoje osjećaje, svoje misli, svoje šale…nešto što moraš podijeliti s drugima.

Anja Međugorac i Hrvoje Knez , 8.d

Slike možete pogledati u fotogaleriji.