2023-03-21 14:39:00

21. 3. - MEĐUNARODNI DAN DAROVITIH UČENIKA

Darovitost je skup osobina koje omogućuju pojedincu da ima potencijale za dosljedno postizanje natprosječnih uspjeha u nekom društveno cijenjenom području (Koren,1988.).

Darovitost ili talent se često koriste kao sinonimi mada nije tako. Talent je, za razliku od darovitosti, učinak u sustavno razvijanom području koje dijete svrstava među 15-20% najuspješnijih.  Drugim riječima, talent je darovitost u jednom užem području (matematičkom, glazbenom, likovnom, kinestetičkom, lingvističkom ...).

Nekoliko zanimljivosti o pogledu na darovite nekada:

Jedan od prvih zagovornika identifikacije darovite djece bio je Platon (Platonova akademija). Popularno je bilo uvjerenje kako je darovitost nasljedna (nasljeđe vs. odgoj). U Kini (7.st.) su darovitu djecu odgajali u dvorovima. U Europi je prvi pokušaj obrazovanja darovite građanske djece bio 1800. godine. Francis Galton je prvi dokazao da uspješni ljudi dolaze iz generacija različitih obitelji. Početkom 20. stoljeća počinje prilagođavanje obrazovanja učenicima s većim ili prosječnim intelektualnim sposobnostima (Binet – IQ test).

Kako nekad, tako i danas postoje brojne teorije, mitovi, uvjerenja i pristupi darovitosti.  Prstenasta teorija darovitosti (Renzulli) naglašava interakciju triju osnovnih skupina osobina karakterističnih za darovito ponašanje: iznadprosječne opće i/ili specifične sposobnosti, visoka usmjerenost na zadatak (predanost) i visok stupanj kreativnosti.

Kod većine darovite djece prisutan je i manji broj poteškoća u učenju. Tri su grupe darovite djece s poteškoćama u učenju:

Identificirani kao daroviti sa slabom predodžbom o sebi (niskim  samopuzdanjem), nedostatnom motivacijom i nezainteresiranošću. Djeca čija darovitost nije prepoznata (njihove poteškoće dovode do sniženog IQ rezultata). Učenici čije se mogućnosti i poteškoće međusobno prikrivaju pa su njihova postignuća niža od potencijalnih mogućnosti.

Potrebno je, stoga, napraviti kurikulum prema njihovim prednostima (uvažavajući slabosti), poticati samopouzdanje, a u prevladavanju teškoća može pomoći i tehnologija (program za obradu teksta, kalkulator, diktafon).

Identifikacija darovitih učenika, osim procjene psihologa, uključuje i  zapažanje roditelja o razvoju djeteta od najranije dobi kao i njegovim specifičnim interesima izvan škole, procjenu učitelja o postignućima djeteta u nastavnim i izvannastavnim aktivnostima kao i zapažanje vršnjaka.

Nadareni učenici se odlikuju sljedećim osobinama:

kada su zainteresirani brzo i lako uče imaju dobre vještine rješavanja problema govor uključuje napredan rječnik, razumiju složene i apstraktne ideje imaju visoku razinu potrage za informacijama pokazuju visoko kreativno ponašanje imaju širok raspon interesa i želje za znanjem neovisni su u mišljenju, traže razloge i zahtjevaju objašnjenja teže k perfekcionizmu, samokritični su.

Zbog svojih osobina, daroviti učenici mogu zadati itekakve “glavobolje” i učiteljima, i roditeljima i vršnjacima. Problemi povezani s osobinama darovitih mogu biti: nestrpljivost zbog sporosti drugih, opiranje poučavanju, tvrdoglavost, frustriranost zbog neaktivnosti, postavljanje neugodnih pitanja, lakovjernost, perfekcionizam, klaunovsko ponašanje kako bi zadobio pažnju...

Škole kao ustanove u svom radu najčešće koriste dodatnu nastavu i izvannastavne aktivnosti kao prostor u kojemu darovitim učenicima omogućavaju naprednije nastavne sadržaje i aktivnosti te prilike za razvijanje talenata.

 Centri izvrsnosti pružaju odgojno-obrazovnu podršku darovitim učenicima u području matematike i prirodoslovlja. Učitelji se trude obogatiti program, potiču učenike na sudjelovanje na natjecanjima, natječajima te kontinuiranim radom kroz nastavne i izvannastavne programe nastoje pomoći svakom učeniku da otkrije svoju originalnost i spoznate talente razvija na osobno zadovoljstvo i korist zajednici u kojoj živi i stvara.

U školskom i izvanškolskom obrazovanju rad s darovitim učenicima pretpostavlja kreiranje posebnog, naprednog kurikuluma.

Daroviti učenici zahtijevaju posebno dijagnostičko ispitivanje i pažljivo osmišljenu potporu te se za njih osmišljava individualizirani kurikulum koji sadržajem i količinom odgovora potrebama pojedinca ili skupine.

Kurikulum treba odražavati naprednu razinu mišljenja i rješavanja problema svojstvenu ovim učenicima, dubinu i složenost sadržaja odgovarajuće težine koji su im  izazov te priliku za stvaralačko izražavanje.

 

 

 

Autor teksta: Rajka Šore, psihologinja

 


Osnovna škola "Bijaći" Kaštel-Novi