Tako smo saznali da je Imotska krajina  područje u Zagori. Nalazi se istočno od Sinjske i Omiške krajine, a zapadno od Vrgoračke krajine. Velikim se dijelom prostire po Imotskom polju  na prostoru stare hrvatske župe Imote.

Obuhvaća područje općina Cista Provo, Lovreća, Prološca, Lokvičića, Runovića, Zmijavaca, Zagvozda, Podbablja, istočni dio općine Šestanovac i grada Imotskoga odnosno sjeveroistočni dio Splitsko-dalmatinske županije. Zauzima  otprilike 700 km četvornih. Klima je uglavnom mediteranska, a u gorju iznad 700 metara submediteransko- planinska .

Imotska krajina je jedna  od najstarijih hrvatskih povijesnih regija.

Prije ulaska u grad Imotski zaustavili smo se na vidikovcu uz jezero Galipovac. S vidikovca se pružao široki pogled na bogato Imotsko polje. Tada, a i kasnija naša vodička nam je ispričala puno  legenda i stvarnih priča o životu Imoćana, o njihovoj snalažljivosti, inteligenciji i raširenosti  na žalost ili možda na sreću po čitavom svijetu. Rekla je da nije naišla  na grupu turista u kojoj nije bio  barem jedan čovjek rođen u Imotskom ili Imotskoj krajini.

Sve ono što je Ivan Raos, scenarist, serije Prosjaci i sinovi  napisao o životu ovih ljudi istinito je i oslikava njihovu patrijahalnost, odanost ,vjerske i nacionalne osjećaje.

Grad Imotski ima dva bisera prirode, a to su Crveno i Modro jezero. Modro jezero ljeti postaje kupalište. Uređenim serpentinama  kupači se spuštaju sve do jezera i plaže  dok Crvenom jezeru  zbog prestrmih litica koje ga okružuju nije moguće  pristupiti, a litice su mu crvene boje. Ovo jezero nikada nije presušilo, a do danas ni pomoću najsuvremenijih uređaja  nije moguće izmjeriti njegovu dubinu.

 Uz sam grad Imotski nalazi se Modro jezero. Ušavši u park iznad  jezera , mogli smo s vidikovca  s različitih strana uživati u pogledu, ipak najljepši pogled na jezero imali smo penjući se na kulu, srednjovjekovne utvrde Topane. S vrha Topane pucao je pogled na Imotsko polje, na cijelu krajinu do granice s Hercegovinom,  na  grad i  na jedinstven nogometni stadion Gospin dolac koji se ubraja među deset najljepših stadion na svijetu, zapravo zauzma šesto mjesto po  izboru BBC-a.

Unutar Topane na samom ulazu u tvrđavu sagrađena je crkva  u spomen na pobjedu  Imoćana nad Turcima na dan Gospe  od Anđela  2. kolovoza 1717.

Nasuprot Topani  nalaze se mjesta snimanja legendarne Vrdoljakove serije Prosjaci i sinovi  te Nušina i Matanova kuća. Napustivši Topanu uputili smo se kamenim stepenicama nizbrdo prema  starom  dijelu grada s čistim  bijelim  kućama mediteranske gradnje  do Trga Matice hrvatske na kojemu se nalazi spomenik najvećem Imoćaninu Tinu Ujeviću koji je zapravo rođen u Vrgorcu pa ga Vrgorčani prisvajaju. Brojni su poznati Imoćani  poput redatelja Ante Babaje i Antuna Vrdoljaka,političara Vlade Gotovca, Stipe Šuvara i Žarka Domljana, prevoditelja Mate Marasa , boksača Mate Parlova, pjevačice Nede Ukraden....

Za razliku od jezera gdje je vladala gužva turista,  u gradu  je bilo gotovo pusto. Ljudi je sve manje, mnogi su se ponovo vratili u Njemačku gdje zarađuju za život, ostali žive od njemačkih i vojnih  mirovina  i turista. Od Imotskog  do Splita sada se može doći novom autocestom  za  manje od  sat vremena.

Puni dojmova, krenuli smo prema Hotelu Zdilar  koji se nalazi uz stari mlin na rijeci Vrljici. Da je bilo toplije,  vjerojatno bismo uživali  u jelu na otvorenom, ali svejedno smo se  lijepo družili  uz ukusnu hranu, a neki i uz  vino poznate imotske sorte kujundžuše.

Sudeći prema raspoloženju i izrazima lica  kolega , izlet je ispunio naša očekivanja, zapravo smo dobili puno više nego smo mogli pretpostaviti. Gledajući fotografije i sabirući dojmove mogu zaključiti da je ovo bio jedan od najljepših školskih edukacijskih izleta u posljednje vrijeme .