Vrijeme nas došašća suočava s važnom istinom: treba se probuditi. Često kroz život i događaje prolazimo kao u nekom polusvjesnom stanju.
Bdijte! Jedna riječ koja sažima čitav program došašća i sugerira nam temeljni stav koji treba zauzeti. Vjera, autentična vjera, nije sanjarenje i življenje „u oblacima“. Ona je svjesnost svakog trenutka. Isus želi da svjesno živimo svoje dane, izbore, odnose, riječi...
Mi smo sluge kojima je povjerena briga za kuću, za svijet, za Crkvu. Važno je da u tom vremenu svatko radi povjereni mu posao, a ne da ljenčari. Mi ne znamo kad će se Gospodin vratiti i zato je potrebna spremnost da svaki trenutak može biti trenutak povratka. Zato došašće nije vrijeme sanjarenja nego vrijeme buđenja, vrijeme budnosti.
Budan je onaj koji prepoznaje što je u njemu dobro, a što treba odstraniti jer je zlo. Budnost treba da je karakteristika našega duha: nikad se ne prepustiti i opustiti u zlu. Život u mlakosti, u zaboravu Boga, nalik je komi, dubokom snu u kojemu nismo svjesni prave stvarnosti i nismo sposobni živjeti punim plućima.
Gospodin je svoj drugi dolazak usporedio s povratkom domaćina s dalekog puta. Samo ako ostanemo budna duha i ako svakog časa računamo na njegov dolazak, možemo mu spremno otvoriti vrata.
Probudimo se već na početku došašća i uvidimo one bitne stvari koje ne smijemo propustiti da bi se Božić mogao dogoditi u nama!