Namjera Festivala je poticanje čitanja, pripovjedanja, usmenoga izražavanja i savladavanja straha od javnoga nastupa. Što učiniti da ta ideja zaživi? Odlučile smo se na suradnju sa kazališnom glumicom HNK Zadar  Žanom Bumber  jer nam se ona učinila pravom osobom koja bi mogla „osvježiti“ jedan takav događaj.

Žana je odmah prihvatila naš prijedlog i tu je prvi korak učinjen. Razmišljajući o mjestu odigravanja festivala, odlučile smo se za Gradsku knjižnicu,  u čijem je atriju u ovo doba godine idealno za takva događanja. Ravnateljici knjižnice, gđi. Dorotei Kamber Kontić, svidjela se naša ideja i dala je „zeleno svjetlo“ . Tako je počela suradnja naše škole, kazališta i knjižnice.

Pripreme su trajale dosta dugo, ali…isplatilo se!

Čekajući 25. svibnja,  čule smo od mnogih učenika koji su se prijavili da jedva čekaju taj dan . I mi organizatorice bile smo jako nestrpljive i pomalo uzbuđene hoće li sve proteći onako kako smo zamislile. Odaziv škola bio je jako dobar, svi su htjeli doći u Pričograd , ali smo se ipak morale ograničiti na 12 točaka kao bi se zadržala pažnja i koncentracija  publike.Osim naše škole sudjelovali su i učenici iz OŠ Šime Budinića, OŠ Šimuna Kožičića Benje, OŠ Petra Zoranića-Jasenice i OŠ Stanovi.

Glumica Žana bila je voditeljica-animatorica koja se maskirala u lik poznate Pipi Duge Čarape. Odmah na početku uspjela je privući pažnju najmlađe publike koja nije popuštala do samoga kraja.

Osim malih pripovjedača , zabavu su uveličale i tri zabavne točke. Malo glazbe i malo plesa.

Sav trud sudionika htjele smo i nagraditi , za to smo zamolile naše suradnike iz izdavačkih kuća . Tako je svako dijete dobilo na poklon knjigu i zahvalnicu ( poklon Školske knjige). A da bi na festivalu bilo i kolačića pobrinula se Izdavačka kuća Alfa i pomogla nam u tome.  Na tome smo im jako zahvalne jer su djeca bila presretna što su dobila tako divne poklone. Moramo zahvaliti i knjižničarima Vesni Karuza i Anti Kolanoviću koji su nam od prvog trenutka bili „pri ruci“ oko pripreme našega Pričograda.

Hvala i našim kolegicama koje  su  se prijavile na  festival.  Kad bismo trebale birati tko je bio najbolji bilo bi vrlo teško jer su svi bili pravi mali profesionalci. Sav trud učiteljica mentorica izašao je na vidjelo i  zato rezultat nije izostao.  U našem Pričogradu nema nema gubitnika.  Svi su pobjednici jer su to zaslužili svojim trudom,  pobijedili  su  strah od javnog nastupa i bili ponosni  na sebe. To je i  bio jedan od ciljeva Pričograda.