U ranim jutarnjim satima puni entuzijazma i radosni zbog jednog školskog dana provedenog van učionice, ekolozi i biolozi naše škole skupa s našim spremačicama, vozačem Draganom i još ponekim pomoćnicima  započeli su berbu. Što je jutro odmicalo, sve više učenika viših i nižih razreda  priključilo nam se,  valjda vidjevši naša umorna, ali radosna lica. Knjižičarka teta Eva bila je naumorna u svom radu, a vozač Dragan i teta Ana nasmijavali su nas svojim vicevima, pričama i  pjesmom. Naravno, kao i proteklih godina nast. Dujić pobrinula se da doručkujemo. Znate već našu Dujićku: «Doručak je najvažniji, tko ne jede, vraća se u učionicu». Joj, što smo se prihvatili sendvića, samo ne u razred! Ha-ha-ha-ha!  A šalim se, nije loše ni u razredu, ali ipak, sučan dan, opušten, bez ispitivanja… Prolaznici su nam htjeli pomoći, čak i ovaj mali dječak Karlo. Svi su bili vrijedni; petaši i šestaši su bili super, neumorno su brali i kupili svaku maslinu, osmaši, posebno dečki, napunili sve košare, a bilo ih je, ohoho, oko pedeset i više. U kasnim večernjim satima složili su ih  školski autobus i  put uljare u Zemunik. Protekla su dva nezaboravna dana i još jedno krasno iskustvo u našem osnovnoškolskim školovanju. Tekst smo započele stihovima Maka Dizdara, a vas dragi posjetitelji naše eko stranice pozdravljamo pjesmom Maslina je neobrana u izvedbi Tomislava Ivčića.

Obavezno pogledajte kako je bilo ovdje!

                                  Pripremile:  Marija Mišlov i Lea Leticija Vukić (EKO sekcija)