Vremenske prognoze za planinarsku sekciju škole proteklih mjesec dana nisu bile povoljne. Uz mnoge napore voditelja, ravnatelja škole, te suradnju vodiča, gosp. Borisa Majerusa iz HPD-a Bilo, uspjeli smo ostvariti još jedan teren. Posjetili smo Medvednicu i upoznali novi vrh, Rog (709m), popularno zvan “Lipa”.  

Lipa je istaknuto bilo strmih strana koje povezuje dva istoimena vrha Rog (742 m) i Rog (709 m). Prvi, viši, zarastao je vegetacijom i ne pruža vidik, za razliku od drugoga Roga, na čijem se vrhu nalazi pl. dom i razgledna piramida. Vrh Rog ili Strmina (709 m), koji je KT HPO-a, zadnji je istaknuti vrh kojim na istoku završava središnji dio Medvednice. Na samome vrhu nalazi se piramida, a pod njom pl. dom Lipa, i na sjevernoj strani kapela posvećena hrvatskim mučenicima. (https://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/lipa-vrh/). 

Krenuli smo u osam sati ujutro, te uz jednu kraću pauzu, na teren stigli u deset sati. Uspon na Lipu bio je zahtjevniji jer je dan prije padala kiša. Blato je otežavalo hod prema vrhu, ali smo strpljivo i pažljivo kročili. Planinarski štapovi bili su dobrodošli, za one koji su ih nosili. A ukoliko netko nije imao “profesionalni” štap, sasvim odlično poslužila je i poneka grana drveta koja je ležala uz stazu. Posebno je bilo zanimljivo što nam planinari koji su se spuštali s osvojenoga vrha, nisu baš ulijevali nadu izrazom “Sretno!”. Pa smo zaključili kako neće biti baš lako. Uspon je bio oko 500m visinske razlike od autobusnog stajališta. A vrijeme uspona trajalo je duže, upravo zbog blata. Češće smo pravili stanke, a morali smo pričekati i one kojima je bilo teže izdržati napore uspona. Kraću pauzu imali smo i pokraj kapelice Hrvatskih mučenika. Nakon toga došli smo do planinarskog doma Lipa, oko 13h. U domu smo se utoplili, presvukli, pojeli sendviče iz ruksaka, odmorili, družili i uživali u ugodnom i veselom ambijentu. Nakon duže stanke, popeli smo se na vidikovac pokraj planinarskoga doma, u manjim grupama i oprezno, jer je vidikovac poprilično visok, ali i sklizak zbog kiše. Fotografirali smo se te se pripremili za spust. Također, vrlo oprezno i sporije nego inače, sigurno smo došli do autobusa. Prije nego li smo ušli u autobus izuli smo blatnjavu obuću i spremili je u vrećice. Učenici su pokazali odgovornost i brigu, te smo taj zadatak s lakoćom ostvarili, a autobus ostavili urednim. Također smo naučili da je jako dobro u ruksaku imati barem nekoliko plastičnih vrećica! Jednu za smeće, jednu za mokru odjeću, jednu za blatnjavu obuću, ali i još koju za posuditi drugim planinarima u potrebi.  

Oko 17h krenuli smo prema Koprivnici. Uz put smo navratili u Mc Donald’s koji je, kao i uvijek, najzanimljivije stajalište za okrjepu našim učenicima. Nakon stanke za okrjepu i razgovor, oko 18:30h krenuli smo doma. U Koprivnicu smo stigli u 20:10h. Umorni, ali i sretni, jer cijeli dan nije padala kiša, a mi smo uspjeli upoznati još jedan predivan teren, našu lijepu Medvednicu! Pogledajte kako nam je bilo!