Prvi smo dan nastavu započeli u nekadašnjoj vojarni, a danas Memorijalnom centru domovinskog rata gdje su nas dočekali naši vodiči bojnik Ivanković i voditeljica Sanja. Iz MCDR uputili smo se u Pastoralni centar u kojem smo uz stručno vođenje pogledali predavanje o Domovinskom rate te o bitci za Vukovar. Nakon toga posjetili smo muzejski prostor „Mjesto sjećanja – vukovarska bolnica 1991.” koji se nalazi u podrumu danas obnovljene Opće bolnice Vukovar. Prije obilaska muzeja pogledali smo kratak film o Domovinskome ratu u kojemu smo vidjeli kako je bolnica izgledala za vrijeme rata. Zatim smo obišli hodnik koji je bio prepun ranjenika u vrijeme napada, vidjeli mjesto gdje je bomba probila pet katova bolnice, razgledali podrumske prostorije u kojima su bili smješteni ranjenici i u kojima se tijekom tri mjeseca okupacije rodilo šesnaest beba, čuli su dijelove govora Siniše Glavaševića, novinara Vukovarskoga radija, kojima je bodrio Vukovarce za vrijeme okupacije grada. Nakon obilaska bolnice, put nas je odveo u dvorac Eltz u kojem je danas smješten Gradski muzej Vukovara koji nam je ispričao  dugu povijest ovoga grada.

Drugi smo dan započeli obilaskom Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata gdje smo uz stručno vodstvo obilšli vječnu vatru te se uputili do vukovarskog vodotornja.

Sljedeća nam je postaja bila Ovčara, poljoprivredno dobro poduzeća Vupik nedaleko Vukovara, koje je tijekom Domovinskoga rata pretvoreno u logor. Tamo su pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi u noći s 20. na 21. studenog 1991. ubili 261 osobu dovedenu iz vukovarske bolnice, većinom ranjenike i medicinske djelatnike. U Spomen-domu Ovčara, koji je otvoren 2006. godine, potpuni je mrak. Na zidovima se naizmjence osvjetljavaju fotografije stradalih, a nasred prostorije je vrtlog na čijem dnu gori vječno svjetlo, prema kojemu se kreću projicirana imena žrtava. Na mjestu masovne grobnice učenici su se kratko pomolili i tako odali počast svima koji su izgubili život u borbi za slobodnu Hrvatsku.

Nakon toga naš vodič nas je odveo na put spasa tzv. kukuruzni put koji je bio jedini način kojim su se naši vojnici mogli izvući iz Vukovara nakon njegovog pada, i sam bojnik Ivanković svoj život duguje upravo njemu. Potom smo se zaputili na Trpinjsku cestu, poznatu i kao "groblje tenkova", u Spomen dom hrvatskim braniteljima gdje smo saznali što se dogodilo na spomenutoj lokaciji te vidjeli imena i prezimena poginulih hrvatskih branitelja.

Priča o Vukovaru odvela nas je u vojarnu 204. brigade. Uz stručno vodstvo bojnika  Ivankovića, koji je učenike proveo kroz vojarnu i ispričao kako je on proveo teške mjesece opsade Vukovara, učenici su vidjeli razne izložbene primjerke oružja, kako standardne, tako i ručno rađene puške i razne eksplozivne naprave. Učenici su bili slobodni upoznati sve što je u krugu Memorijalnog centra, a samim time i ulaziti u oklopna vozila, avion, tenkove i razne slične aktivnosti.

Također, vidjeli su prikaz minskog i bojnog polja i kao i prikaz srpskih koncentracijskih logora u kojima je tijekom Domovinskoga rata zatočeno na desetke tisuća civila i hrvatskih branitelja. Prije samoga kraja našeg obilaska,  ponovno smo otišli u Pastoralni centar gdje nas je dočekala Vesna Škare-Ožbolt koja je učenicima održala Sat mira. Učenici su tako iz prve ruke saznali na kakve su nevolje nailazili naši pregovarači prilikom provođenja mirne reintegracije istočne Slavonije.

Na samome kraju za učenike je održan i Kviz u kojem su trebali pokazati svoje znanje naučenog u ova dva dana.

Iako učenici tijekom osmog razreda uče o Domovinskom ratu i Vukovaru, ovakav način izvođenja nastave vrlo je koristan i to ne samo njima, već i nastavnicima koji im mogu još vjerodostojnije, uz brojne stručne osobe, od kojih su većina proživjeli 1991.godinu,  zaista prikazati teške ratne godine Vukovara i njegovih stanovnika.