U našoj je školi trećeg srpnja održana  svečana podjela svjedodžbi i ispraćaj učenika osmih razreda. U ime svih učenika učiteljima i svim djelatnicima obratila se Stela Sarić, učenica osmog c razreda.

           Naše osmogodišnje putovanje je završeno. Ostat će zapamćeno po prijateljstvima, smijehu, učenju i mnogim sitnicama koje čine našu generaciju posebnom. Za kraj nam ostaje izraziti zahvalnost svima onima koji su nas vodili i pratili svih ovih godina. Pa, krenimo redom.

            Kada smo krenuli u školu bili smo mali, uplašeni i zbunjeni. Nasreću, raširenih su nas ruku dočekale naše učiteljice. Tog su nam trenutka one postale najveći uzori i druge majke. One su s nama pjevale i smijale se čak i kada su bile žalosne, a jedan njihov zagrljaj mogao je riješiti sve probleme. Veselile su se svakom našem uspjehu i podizale nas kada smo pali. Hvala našim učiteljicama što su nas voljele beskrajno i nesebično, baš kao i mi njih.

            Kada smo se teškom mukom odvojili od svojih učiteljica, dočekali su nas nastavnici. Puno nastavnika. Prvo smo upoznali svoje razrednike koji su nam do kraja ostali najveća potpora. Svaki je nastavnik bio poseban- neki su nas ubijali pogledom, neki nosili igračke u školu, a neki sipali mudrosti iz rukava. Ipak, svi su imali nešto zajedničko – nisu nas učili samo gradivo iz knjiga. Učili su nas učiti, ustrajati, poštivati i truditi se. Razgovarali su s nama i uvažavali naša mišljenja, ljutili se na nas i opraštali, vikali i popuštali. Hvala im za svaki odgođeni test i za svaki val smijeha koji se prolomio učionicom. Hvala im što su nam bili dobar primjer, a najviše im hvala što su uvijek vjerovali u nas.

            Ne smijemo zaboraviti ni našu ravnateljicu koja je našu školu učinila življom i veselijom. Hvala joj za sav njezin trud i hvala joj što svaki posao obavlja s osmijehom na licu.

            Hvala i pedagoginji, psihologinji, defektologinji, tajnici i svima koji su barem na trenutak obogatili ovaj naš dio djetinjstva.

            Naše klupe sada čekaju neke nove generacije. Nadamo se da će i njima osnovna škola ostati najljepši dio odrastanja i da će uživati u svakom njezinom trenutku, baš poput nas.

            Učenicima se obratila i  ravnateljica.

            Sretni smo i ponosni što smo svih ovih  osam godina bili vaši učitelji, a vi naša djeca, bilo nam je zadovoljstvo brinuti o vama, vašim glavama, ali i vašem srcu.  Dragi učenici, temelje koje ste stekli u svojim obiteljima  nastojali smo nadograđivati, širiti i oplemenjivati.  Nastojali smo vam prenijeti naše znanje, nastojali smo vas naučiti kako učiti, međutim nije znanje jedino što je važno, nisu važne ni ocjene ono najvažnije što smo nastojali to je odgojiti čovjeka . Biti čovjek, titula je koja se ne može kupiti, nju treba zavrijediti  i njegovati tijekom cijelog života.

            Hvala vam na suradnji, hvala što ste svojim znanjem i ponašanjem promicali ugled naše škole, što ste svojim prijedlozima sudjelovali u poboljšanju naše škole, hvala što ste bili dobra djeca, što ste slijedili naše savjete, a hvala vam i za sve male nestašluke, zbog kojih smo na vas viknuli, zbog kojih smo se na vas ljutili, a onda im se poslije smijali i sjetili se kako smo i mi bili djeca.

            Upijajte nova znanja, ostvarite svoje snove i ne zaboravite najvažnije ostvarite svoja očekivanja i pobrinite se da ostvarite ono što vi želite. Uspjeh je siguran kada dolazim iz srca.

            Zahvaljujem na uspješnoj  suradnji i vašim roditeljima, zahvaljujem našim učiteljima na trudu i strpljenju koje su utkali u vaše odrastanje, ovaj puta posebno učitelju Nenadu Jeijniću koji odlazi u zasluženu mirovinu.

            Dragi učenici, u ime svih djelatnika naše škole čestitam vam završetak osnovnoškolskog školovanja i vjerujem da ćete se upisati u srednje škole koje želite.

            Želim vam  svako dobro, ponesite u život samo lijepe uspomene vezane za ovu školu, želimo se sresti s vama,  i javite  nam se kao sretni i zadovoljni mladići, djevojke, kao odrasli ljudi, možda budući suradnici i kao roditelji naših novih učenika.

             Slijedite svoj put i svoj nečujni zvuk.

            Nakon podjele svjedodžbi svim učenicima, u ime razrednika obratila se učiteljica Ivanka Vinkler koja se također sjetila prvih dana petog razreda, zbunjene i razigrane djece koja su učitelje čekala na hodnicima. Sjetila se,  ne samo satova  učenja i stjecanja znanja, već i mnogobrojnih trenutaka međusobnih razgovora i prenošenja iskustava. Izrazila je ponos i zadovoljstvo uspjehom i ponašanjem učenika te svima zaželjela puno uspjeha i zadovoljstva na životnoj stazi.

            Na kraju je slijedilo zajedničko fotografiranje svih učenika i učitelja.

            Osmaši, sretno!