Susret hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić” jedini je natječaj i susret za dječje duhovno književno i likovno stvaralaštvo na nacionalnoj razini u Republici Hrvatskoj za djecu osnovnih škola. Nazvan je prema križevačkom župniku na glasu svetosti Stjepanu Kranjčiću koji je i sâm pisao književne radove katoličke tematike.

Iva je čitajući svoj rad pokazala kako ima dara i za scenski nastup

Nakon završne svečanosti domaćini su nam priredili objed,a potom su voditelji i učenici imali radionice literarnog i likovnog stvaralaštva. Nakon svega organizirana nam je posjeta grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice koja služi i kao biskupska rezidencija. To je  najreprezentativnija sakralna građevina i visokovrijedan spomenički kompleks u Križevcima u kojoj se nalazi vrijedna riznica i knjižnica s primjercima najstarijih knjiga iz 15 i 16. stoljeća. Sve su nam to pokazale časne sestre Bazilijanke (vezane uz rad sv. Bazilija) koje u  Hrvatskoj viceprovinciji bilježe svoju nazočnost od kolovoza 1915. godine.

U knjižnici grkokatoličke crkve vidjeli smo vrijedne knjige za čije listanje je trebalo staviti bijele rukavice

Naš cjelodnevni program završio je sladoledom, kavom i druženjem s roditeljima Krešić i Veselić koji su svoju djecu pratili u Križevce što je osobito veselilo i djecu i voditeljicu.

Za sjećanje na Križevce i župnika Stjepana Kranjčića koji nas je svojom svetošću sve povezao  

Ankica Blažinović- Kljajo, prof., dipl. knjižn.

Radovi naših učenica uvršteni u zbornik Za druge disati 6. susreta hrvatskoga dječjega stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“, Križevci, 2017.

Kako se postaje svet?

Kada dolazim k baki često je zateknem na koljenima, s krunicom u ruci. Svojim toplim, mekim, naboranim rukama prebire zrnca, šapuće, moli. Pored raspela na ormariću nalaze se i male sličice našeg blaženika Alojzija Stepinca. Njegov zagovor na nebu baka često moli, za mene, moju sestru, za moga tatu i mamu. Moli za naše zdravlje, da ja dobro učim, da seka bude dobra u vrtiću, da mama i tata ne budu tako puno na poslu.

Promatram svoju baku. U njenim očima kao da gori neka svjetlost. Pitam se odakle ona dolazi? Što to moja baka vidi dok izgovara Zdravo Marijo?  Dok se moli bl. Alojziju Stepincu? Pitam se i zašto ne vidim takvo svjetlo u očima sviju ljudi koje srećem?  Zašto čovjek tako često zaboravlja ono svoje unutarnje svjetlo? Zašto dopušta da se ugasi?

Dok mi pogled luta od bakina lica do slike bl. Stepinca, odjednom upitam baku:“Bako, kako se postaje svet?“

Baka se smješka i kaže:“ Svetost nije samo ponizno moliti, već iskreno vjerovati. Biti svet, znači služiti. Treba se i namučiti. Sveci su puno toga pretrpjeli da bi spominjanje danas zavrijedili.“

                                                                            Iva Krešić, 5. a

Hod s hrvatskim svecima      

Oni su odlučili okrenuti se dobru,

Ljubavlju i vjerom napuniti torbu.

Nositi je svijetom, dijeliti sa svima,

Širiti dobrotu kao morska plima.

Odlučili su Božjim stopama poći,

Dobrim djelima svima pomoći.

Odricanje i žrtve na put im nisu stale,

Odlučili su čvrsto hodati dalje.

I ja se trudim tako hodat s Božje strane,

Barem neke ljudske ukloniti mane.

Svakom od njih posvetili smo dan,

I molitvom s njima tonemo u san.

Bože i sveci, klonite me grijeha,

Rado bih život pun sreće i smijeha.

S vama u srcu život će teći,

To je siguran put k vječnoj sreći.

                                 Bruna Dobrovoljec, 5.a

      Vjerujem kao Oni

Vjerujem u dan kad će vojnici odložiti svoja oružja.

Vjerujem u dan kad će bogati dio svog bogatstva podariti siromašnima.

Vjerujem u dan kad se ljudi neće uzrujavati zbog sitnica.

Vjerujem u dan kad će se sretni sažaliti nad nesretnima.

Vjerujem u dan kad će zdravi moliti za bolesne.

Vjerujem u dan kad se nećemo razbacivati hranom.

Vjerujem u dan kad nećemo gunđati zbog previše posla.

Vjerujem u dan kad će vozači velikodušno propustiti nekoga u svoju traku.

Vjerujem u dan kad će život onih koji su u žurbi biti ispunjen duhovnim mirom.

Vjerujem u dan  kada nekoliko kilograma viška u nama neće izazivati patnju.

Vjerujem u dan kad će blagost biti prepoznata kao vrlina.

Vjerujem u dan kad ćemo u sebi pronaći želju da postupimo pravedno.

Vjerujem u dan kad će ljudi vjerovati da je svaki dan dar Božji.

Vjerujem u dan kad se ljudi neće sjetiti svetih samo kad su u nevolji.

Vjerujem u dan kad će svi s pouzdanjem moliti njihov zagovor na nebu.

Vjerujem u dan kad ćemo oko sebe prepoznati svetost.

Vjerujem u dan kad ćemo u sebi pronaći svetost.

Vjerujem. Kao i Oni.

                                                       Eva Veselić, 7. c

Mentorica: Ankica Blažinović- Kljajo, prof.