Naše su literatice- Petra, Agneza i Ana, imale odlične radove i svaki je od njih mogao biti predložen za državni Susret, no Povjerenstvo u sastavu triju književnica- Sanje Pilić, Silvije Šesto i Ane Đokić- Pongrašić ove su godine bile jako naklonjene pjesmama i odabrale su samo Aninu pjesmu šaljivog sadržaja i jednostavnog imena Ova pjesma.

Na županijskom Lidranu s pojedinačnim scenskim nastupom predstavljao nas je Ante Zadro, učenik 6. d razreda. Na njegovoj izvrsnoj izvedbi monologa Tita Bilopavlovića, Veličanstvena Lili, čestitali su mu i ostali izvođači i voditelji. Stoga smo ostali vrlo, vrlo zatečeni izborom Povjerenstva u kojemu nije bilo Antinog imena. Iz poluslužbenih izvora saznali smo da je to zbog prekoračenja vremena u njegovom nastupu i da Agencija za odgoj i obrazovanje mjeri vrijeme izvođenja. Istina je, mi smo prekoračili vrijeme od 4 minute koliko je dozvoljeno. No, do ove godine nije se baš pretjerano o tome vodilo računa iako je ta odrednica postojala. Čak štoviše, znalo je Povjerenstvo na županijskom okruglom stolu još nekome odabranom za državni Lidrano dati savjet da još nešto malo doradi, skrati, produži…

Kad je nastup dobar, uopće se ne osjeća prekoračenje vremena. Kad nije, i dvije minute su predugo.  No, ako Agencija tako odluči, onda to treba poštivati kao i sve druge važne odluke za napredak našeg obrazovanja. Iskreno se nadamo kako su te dvije minute (tako kažu, mi nismo mjerili) zapečatili Antin odlazak na državni Lidrano. Jer inače bismo jako, jaaaakooo stavili pod povećalo prosudbu i stručnost Povjerenstva.

Nadam se da će se netko isto tako revno, kao i za minute, zapitati i zašto iz godine u godinu ima sve manje školskih listova. Ove je godine iz stotinjak zagrebačkih škola stiglo samo 16 tiskanih i 6 digitalnih školskih listova.

Što je u našem društvu prekoračeno da ima sve manje entuzijasta u prosvjeti? Ma, koga briga. Uh, već sam prekoračila vrijeme pisanja. I vašeg čitanja:-)

Još malo županijskog Lidrana 2018. u slikama i pričama...

Naš je Klik tako dobar jer nema samo jednu, već tri voditeljice koje se već pet godina odlično nadopunjavaju u idejama i spajaju male novinare u razrednoj nastavi s velikim i već iskusnijim novinarima od 5. do 8. razreda. Nakon velikog posla (kolikog- to znaju samo oni koji rade školske listove) osmjeh zadovoljstva pojavio se na licima voditeljica jer uvijek iznova zaključuju kako je vrijedilo truda. Joooj, a gdje je Klik, fotkale smo se pored Lovorka, Pavleka…a Klik je iscurio iz kadra. To je sigurno zato što nisu slikali naši novinari, već konkurencija :-(

Listovi su se pregledavali, listali, skupljale se nove ideje…a gdje je opet Klik? E to je stvarno previše!  Sad smo se sjetili. Klik je išao od ruku do ruku i od silne potražnje nismo ga stigli fotografirati.

Brestje uvijek u prvom redu. Ova smo mjesta zauzeli prije 18 godina i više ih nikome ne prepuštamo.

  Na prošloj fotki nismo se svi vidjeli pa evo još jedne, vrlo slične, a opet tako različite. Ne vidite u čemu je razlika? Pogledajte još jednom:-)

Nitko nije ni slutio kakva će nam sve glumačka umijeća pokazati Ante u svom prvom nastupu. Na sceni se osjeća kao riba u vodi, a na probama je odgovoran, savjestan i nikad ne prigovara kad voditeljica A. B. Kljajo kaže: „Hajde, Ante, još jednom…i opet…i opet….daj malo više energije….malo brže…malo sporije…artikuliraj …“ Samo ponekad tiho izusti: „Malo sam umoran.“

I na kraju, ali ništa manje važno, donosimo legendarne matoševske kifle kojima se častimo svake godine. Možda je njih jeo i sam Matoš? To ne znamo, ali znamo da zahvalnost za njih dugujemo domaćinima, organizatorima županijskog Lidrana, OŠ A. G. Matoš. Znamo da organizacija tako velikog natjecanja nije jednostavna, no uz sve organizacijske obveze, oni ispeku tonu svježih, mirisnih kiflica s pekmezom koje su već zaista ušle u povijest Lidrana. Hm, kad malo bolje pogledate, to uopće nisu kifle. Ali su uvijek svijetla lidranovska konstanta.

                                                             Ankica Blažinović- Kljajo, prof., dipl. knjižn.